Ljubica Ribić Marošević
agonija NEMOĆI
22. Јануар 2014. у 09:11
ugušen krik razdire tjeme
dok nada čuči u zatvorenom
trouglu misli
da li će danas što nije jučer a može sutra
nemoć kretanja u izgubljenom pogledu
gotovo da umiruje napušten san
pogužvan krevet prijeti ustajanju
tromost pogleda
drhtaj ruke
crna tečnost razbija monotoniju
rasutog vremena
gotovo histerično obrisana prljavština
nepojeden tko zna koji obrok
tišina zabravljenih vrata
samo da ne čuje slučajni gost
škripu uzdaha
da ne pokuca svjetlost
na čvrsto zatvorene rešetke
Nema komentara:
Objavi komentar