Admir Džibrić
BISER IZ ŠKOLJKE
- DŽIBRIĆ ADMIR - Nemoćnim nogama gazim brzake nemirne rijeke dok crne vrane
nadlijeću iščekujući plijen U dodirima lahora vjetra nedorečenih riječi ime mi
njeno u škrinjama sjećanja k'o polujasna sjenka nad iskrivljenim vratom još
izviruje kradom. I tu ne prepoznajem sebe Tonem, izranjam i pitam; Mogu li
stati u kraj svemu Hoću li slušati žubor poznatih talasa, biser iz školjke
držati u rukama, ili stalno biti obavijen magmom vatrenih vulkana, rasčerečen
između prošlosti i sadašnjosti čiji život je osuđen da završi kao mamac u
raljama ajkula ? Kasno je, zora lagano rudi. Dolaze ugašena jutra umornog mog
svijeta. Budim se, u stvarnosti pored druge.
Nema komentara:
Objavi komentar