Duško Ljiljak
kad odahnem
kad oda'nem u vječnost
zamoštiti se neću
svaka će sirova kost
u prašini naći sreću
pa i onaj krvav komad
ponešen onomad
rodjene zemljakuše
sa opanaka što još uvijek
od dugog puta se puše
i on će napokon
svoj mir pronaći
Nema komentara:
Objavi komentar