Admir Džibrić
ZVIJER - DŽIBRIĆ ADMIR - Zašto me gledaš dubokim
izazovnim pogledom ubice Misliš srna sam plašljiva još jedan laki plijen koji
završit će u tvojim raljama, ponizni sluga kome treba za jednu noć ljubav. Ti
mora da si slijepa! Ti ne znaš postoje riječi bez usana. Ne izgovaramo ih,
prećutimo duši mojoj i tvojoj su uvreda. I s tvojih gramzivih neće se mojom
dolinom duše začuti eho zvijeri, kliktanje pobjeda.
Zar ne znaš oči govore
sjajem više od hiljadu riječi, gestom i mimikom. I nemoj mašti otvarati prozore
zamišljati širom su otvorena vrata. Bacio sam ključeve naše tamo gdje dalek je
pogled tvoj. Naših po nebu nema zvijezda. Ne oduzimaš dah. Osmijeh svoj, zrno
nježnosti u tebi ne prepoznah... glazbu dodira, život u tvojim očima. Kutak
savršenstva nisi... Ti ne znaš koliko boli ako poteče kap našeg lažnog
milovanja il' voljela istinski nisi. Ljubav od nas pravi čovjeka, a ne
griješnike.
Nema komentara:
Objavi komentar