ŠARENA LAŽ - Sadija Nurkanović

Sadija Nurkanović

ŠARENA LAŽ Emancipacija kod nas(zapravo emancipacija svugdje –koja se prodaje kao takva) je običan vic.Šarena laž.To sam često slušala kao dijete,taj izraz,pa se uvijek pitala kako to izgleda jer neobična mi riječ posve bila.Emancipacija je šarena laž.Kao kad ti se ponudi bonbona ,ti gladna i voda ti već na usta ide,gledaš taj slatkiš a on obojan tako lijepim i zanosnim bojama ,ma jedva čekaš da ga probaš i osjetiš taj ukus. Probaš ga a on iako izvana tako sjajno izgleda iznutra je gorak i prazan.To je emancipacija današnja.Ali što je najgore ,taj gorak ukus puno njih i ne osjeti jer se vremenom izgubi sposobnost tog okusa,pa kad navališ na tu šarenu laž,samobmanom se zadovoljavaš i misliš da si slobodna,da taj ukus vrijedi ,da ti-kao žena odjednom više vrijediš. A svakodnevnica ti pred nosom a ti ju ne vidiš. Šarena velika laž-današnja emancipacija kod nas a i drugdje u svijetu.Kad se neka stvar počne na pogrešan način razvijati,od samog početka ko onaj produkt koji ne valja ali se zapakuje lijepo i tako prodaje,od te stvari neće biti koristi jer jednog dana će ta lijepa ambalaža ,taj slatki omot spasti i otkriti brutalnu istinu. Nije trebalo žene emancipirati-nego muškarce. Društvo se trebalo razvijati i svjijest dobijati šta treba izmijeniti.Treba se emancipirati kolektivno čitavo društvo,pogled na život,pronaći prave moralne vrijednosti i kao takve živjeti.Ali ko još ,danas,zna šta je istinska moralna vrijednost.Jedno društvo se odgaja s djecom,pa kako postupaš s tom djecom –takvo ćeš društvo i dobiti. Kad onom malom pupoljku,tek procvalom daš mogućnost i pravac dobar-on će izrasti u zdrav cvijet kojeg je lijepo pogledati,mirisati,od kojeg čitavo društvo koristi ima.Ali ta se svjesnost mora uzgajati,mora se naučiti jednako kao i pisati i čitati-kao disati.Kako može onaj otac svog sina uputiti i odgojiti da bude pravi muškarac ,ne ono što taj otac kao muškarca vidi ,nego istinskog pravog muškarca koji je odgajan da poštuje žensko,počevš od svoje majke ,sestre i rodice pa do one djevojke iz komšiluka,iz drugog grada ,iz druge zemlje Kako će taj otac odgojiti sina kao jaku ličnost koja je savjesna ,odgovorna i obogaćena moralno etičkim ponašanjem ako taj otac taj isti odgoj nije imao.Gdje će ga naučiti i dalje prenijeti na svoje potomke. Kako će ona majka uspjeti odgojiti svoju ćerku kao slobodnu individualnu i jaku ličnost,kao ženu koja je svjesna svoje snage ,koja je svjesna koja snaga u njoj stanuje i tu snagu uoči i prije negoli bude natjerana okolnostima da spozna tu snagu.Kako će je ta majka naučiti da prvo nauči sebe poštovati ,da se nauči samopouzdanju i vrijednosti koju nosi u sebi,kada ni ta majka nije osjetila to na svojoj koži.Kako će se ta djevojka na pravilan način uputiti u današnji svijet a da nije ni potlačena ali ni da ne luta iz krajnosti u krajnost i raskalašnosti?Kako je naučiti da vjeruje samoj sebi ,svom instinktu kada se taj njen instinkt stoljećiima ugušivao,ubijao,zakonima,konvencijama,mržnjom i predrasudama.Svi se mi ,zapravo,rodimo kao zdrav kalem,kao voćka čista i spremna za rast i razvijanje,ali možeš biti zdrav ali se ne možeš na zdrav način razvijati u nezdravoj okolini.Teško je ostati tada zdrav i neuprljan okolnostima ,običajima i onim naopakim vrijednostima. Danas se prodaje emancipacija,čitavom svijetu je ta riječ u ustima,čudi me što se ne uguše njom,a ja ne vidim tu emancipaciju.Svijet je tako uznapredovao i civilizovan postao ali ono žensko dijete,ona djevojka,ona žena se i dalje ugnjetavaju,udaraju,seksualno zlostavljaju.Gdje je ta ,ah tako vrijedna,emancipacija? Gdje je znak i trag te civilizacije i emancipacije kada se dijete seksualno zlostavlja,najčešće i od samih ukućana ili rodbine,gdje je ta šarena laž kada se svakodnevno,u čitavom svijetu i danas siluje žensko,kada se koristi kao roba kojom se trguje,koja je i danas rob i stvar?Gdje je ta civilizacja kada se u Indiji sopstveno žensko djete pošalje na ulicu na prostituciju da bi za familiju sakupila novca,gdje je kada se djevojčica silom na brutalan način obrezuje u Africi,gdje je ta šarena laž civilizacije i svjesnosti kada se djevočice sile na brak sa starim i mlitavim muškarcima koji im djed može biti,gdje je emancipacija kada se ženska djeca svakodnevno na zapadu (koji je kolijevka emancipacije,demokratije i civilizacije-ha!) otimaju,siluju i brutalno ubijaju?Gdje je ,ah,gdje je bila ta silna emancipacija i navikana civilizacija koja je gledala kako se hiljade i hiljade djevojčica,djevojaka i žena siluju u ratu ???? Molim vas,jesam li ja slijepa pa ne vidim tu emancipaciju i civilizaciju?Ne vidim ju!Gdje god se okrenem,na istok i zapad,sjever i jug ,nigdje nema te tako velike i tako silno navikane emancipacije i izmijenjene svjesti.Jedino što vidim je da se pokušava nasilu održati taj pojam a on je u srži svojoj već istruhnuo i prije nego je istinski zaživio. Vidim ženu koja je danas još daje od one istinske žene koja bi trebala biti,vidim tijela koja ne prezaju više ni od čega ,koja granice ne poznaju a o ukusu da i ne govorim.Vidim nakaradnost i iluziju ,sljepilo kojem robuje svijet,muški i ženski. Vidim ženu koja više liči na muškarca,vidim muško koje je postalo nalik na žensko. Bonbon ogroman kojeg nam svijet prodaje ,tako sladak a pun gorčine .Gdje je ta emancipacija,gdje je ta žena danas? /Nur Sadia-Budi žena punom dušom 2013/