Mirveta Ismailović
VJESNIK /
Mirveta Islamović
Molila sam srce da bira ratara,
da sa njim zemlju orem,
da znoj mu sa čela brišem,
da zorom ranim i bosa na bunar idem,
hladne bistre vode donesem,
da srećna lica umivamo.
Kamo sreće da u ruke krčmara sam pala,
da sa njim vino pijem kad zadnji gosti odu,
da rujne snove sanjam,
da zoru pjesmom dočekam.
Kamo sreće da u ruke pjesnika nijesam pala,
ne bi umjesto bistre vode,
i vina rujnog,
sva moja ljubav i osjećanja,
ispijena bila,
a zore ne bih,
dočekivala tužna i sama.
iz zbirke : Slobodno srce
Nema komentara:
Objavi komentar