Zora Tadić
ZAKONIK LJUBAVI Nekada su šuplje mudre riječi, sva
pravila što ih ljudi kroje, kad ni tvorac ne može da spriječi uzburkane
osjećaje svoje. Zašto peče i razdire mržnja egoizma više trebaće da shvatim,
"nesebično" poklonimo ljubav, ljuti smo na onog ko nam ne uzvrati!
Taj je možda ni tražio nije, kojim pravom ružim ga i krivim? Da istinu sitnom
pažnjom skrije u zabludi život se proživi! Još je gore ako se kunemo da će
sreća vječno potrajati, mijenjamo se, stranci postajemo, kad će stati - tek tad
ćemo znati. Čovjek živi kako bi vrijeđao il' sam sebe ili druge ljude, gdje je
pisar što bi napisao neki zakon da drukčije bude?!
Nema komentara:
Objavi komentar