Darko Balaš
Staza k vječnosti... Protekle su godine stazama od
slutnji Poneke u radosti, a poneke u ljutnji Jer čovjek je ptica što k
vječnosti leti Ponekad uz pjesmu, ponekad u sjeti No, staza ne čeka nikog,
putuje u sutra Kroz magle i svjetlost, kroz noći i jutra Sve putnike sudbe
uvijek naprijed nosi Ponekad tiho, ponekad uz vjetar u kosi Možda se sretnemo
jednom, na putu Stvorimo zauvijek koje trajat će minutu Stazi to ne smeta, ona
kroti vrijeme Ne brinu je sreće, ne skreću dileme Zato drug mi budi, suputnik i
nada Nek' staza odmiče, zaustavimo sada Jednom, kad lutanja nas napokon spoje
Ljepše je k vječnosti krenuti u dvoje
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar