Hava Sakić
U FABRICI NADE
U sutonu žitnog polja
trzaj oluje sapliće zrak,
dok haber misao ljulja
dan upornošću priziva mrak!
Fabrikom svojih riječi
zatvaram mrežu laži,
dolinom neba praznina ječi
dok uzdah izlaz traži.
Gnjile misli se roje
zatvaraju kapije stare,
a navlažena okna stoje
i puteve poljanom žare.
Ne zavodim ti um
neću te samo na tren,
ti budi mi duši kum
a ja ću saveznik njen.
Treba mi utjehe zrak
dok čežnja mrije i tone,
u pustinji zamrije mrak
da nevolju prosjaku sklone.
Kroz život teče vrijeme
oči pažnju kradu,
ponesoh svoje breme
u njemu sklupčanu nadu!
Nema komentara:
Objavi komentar