LJUBAV BOLI KAD VOLIŠ ISKRENO
danima u meni oluja
pješčana
prašina
pitanja
što radim tu u mraku
zabila se u srce
pa zatrpavam neizrečeno
zašto konji ne podnose miris deva
je li reinkarnirani Jupiter na zemlji
mesija ili antikrist
zbog kupusa odbio carstvo
zašto su građani Aleksandrije u znak zahvalnosti
konju digli spomenik
e, moj Dioklecijane
moralno razumljiva
kome razumljiva
nikada neću doseći taj nivo razuma
ne znam klečati
ni sklopljenih
ni raširenih
ruku
sa štipaljkom na ustima
zašto ljudi pristaju biti lošiji nego što jesu
sabirem kreativne kataklizme
narativnim oblikovanjem
sivog horizonta mojih htijenja
prokišnjavaju riječi
hladne
što će nam kiša
u ovo doba godine
i ona
krši
sve zakone
prirodne
konačno shvatim
svijetom ne vladaju
ravnoteža i pravda
razdvajaju se
lako je tako tamom ubiti pticu
na granici mogućnosti
zastanem i opsujem sočno procvali maslačak
asocira na med i mlijeko
kako proniknuti u ljudski um
Brankica Bošnjak
Nema komentara:
Objavi komentar