Hurija Dženet
PONOĆ
Naša tijela pripijena u noći
Ulicama tihu pjesmu plešu
Prsti isprepletani do boli
Ljubav stišću – ne žele da je odriješu
Duboko u nutrini plod se razvija
Modrina noći dok nas obavija
Kadikad kroz nas tjeskoba pline
Od sutrašnjeg dana – onda sunce sine
Radujemo se novom životu
Nadamo se da otjerat će glad i njenu pratilju – sramotu
h.dž_Alma .. :)>
Nema komentara:
Objavi komentar