Sadrija Nurkanović
Skidam se Polako laganim koracima, pokretu što tek
naslutiti se da Skidam sa sebe zablude Stogodišnje raskidam očekivanja velika,
što postavi ih svijet u bešiku novorođenih duša Oslobađam dušu nek napoji se
one čiste slasti, onog nektara što ga ne rađa sumnja već vjera , radost i
predaja potpuna Skidam se... Otklanjam dio po dio težnje i želje iz srca svog
Raskidam lance samoće duše one koja uvijek samo tražila je nekog da popuni
prazninu Mislila da ne može biti sama, sama sa sobom u tišini mlade noći Skidam
haljine iluzije vječne odjela polovične ,kržljave ljubavi, odvajam
slabost,mržnju i grijeh ostavljam ih u amanet ljudima koji traže sve a nemaju
ništa, Dušama koje žive da im se dive I da ih se slavi Skidam sve sa sebe
Ostajem gola , slobodna i čista Da zagrlim ljubav što ne traži ništa A ima
Sve.. /Nur Sadia-Kavezi duše moje/
Nema komentara:
Objavi komentar