THE LIFE IN BULGARIA
Na ovom blogu će te moći pronaći vesti o Romima iz cele Evrope. Blog je napravljen kao pokretač osnivanja evropskih elektronskih novina na romskom jeziku “ Evropako romano lil “. Mada u elektronskom obliku, novine će izgledom i načinom čitanja podražavati štampane časopise. Na desnoj stranici će se nalaziti tekst na jeziku zemelje porekla teksta, a na levoj stranici prevod na romskom jeziku.
Translate
17. 07. 2014.
16. 07. 2014.
Holandija delimično odgovorna za Srebrenicu
Holandija delimično odgovorna za Srebrenicu
|
| Objavljeno : 16.07.2014. | |||||||
Holandska država je odgovorna za smrt više od 300 muslimanskih dečaka i muškaraca u Srebrenici, presudio je 16. jula holandski sud. Prema izveštajima iz sudnice, ovo je bolna presuda za porodice žrtava, koje su podnele tužbu, zato što su sudije procenile da je Holandija samo delimično odgovorna, i da njeni vojnici ni odlučnijim ukazivanjem na zločine nisu mogli da spreče genocid, u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dečaka.
"Tokom popodneva 13. jula holandski bataljon nije trebalo da pusti muškarce iz svojih zgrada", rekla je u Hagu sudija Larisa Elvin, dodavši da je holandski vojnici "trebalo da vode računa o mogućnosti da će ti muškarci biti žrtve genocida", preneo je AFP.
Holandski bataljon UN bio je stacioniran u Srebrenici u vreme napada srpskih snaga koji je počeo 6. jula, završen pet dana kasnije ulaskom VRS pod komandom Ratka Mladića u grad, a Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. doneo presudu prema kojoj je u Srebrenici počinjen genocid
Background
Mladić je u vreme opsade televiziji sa Pala izjavio da se nalazi u "srpskoj Srebrenici", da grad "predaje srpskom narodu" i da je "došlo vreme za osvetu Turcima" na tom prostoru.
U novembru 2004. vlada RS uputila je izvinjenje porodicama Bošnjaka stradalim u Srebrenici konstatujući da se u Srebrenici desio "zločin velikog obima". U izveštaju vladine Komisije za Srebrenicu navedeno je da je tokom ofanzive srpskih snaga na tadašnju "zaštićenu zonu" u julu 1995. ubijeno 7.800 Bošnjaka. Komemoraciji povodom desetogodišnjice obeležavanja tog zločina, 2005, prisustvovalo je više od 50 predstavnika država i međunarodnih organizacija, među kojima je bio i predsednik Srbije Boris Tadić. Početkom jula 2006. Vlada Srbije osudila je sve ratne zločine u jugoslovenskim ratovima, među kojima su posebno pomenuti zločini nad Muslimanima u Srebrenici i Srbima u Bratuncu. Četiri godine kasnije Skupština Srbije usvojila je Deklaraciju kojom se osuđuje zločin nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde. Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. doneo presudu prema kojoj je u Srebrenici počinjen genocid. Rezolucije o Srebrenici kojima se potvrđuje ta odluka Međunarodnog suda pravde doneli su parlamenti zemalja EU, Kanada, SAD i Australija. Odlukom Evropskog parlamenta, iz januara 2009, 11. jul je proglašen Danom sećanja na genocid u Srebrenici. Državni parlament BiH proglasio je 11. jul danom sećanja u Federaciji BiH, ali ne i na teritoriji cele države, zbog protivljenja poslanika RS. Uoči obeležavanja 15. godišnjica masakra u Srebrenici Skupština RS odbila je da usvoji rezoluciju kojom se osuđuje taj zločin.
"Možemo sa dovoljnom sigurnošću da kažemo da bi ovi muškarci ostali živi da im je holandski bataljon dozvolio da ostanu", navela je sudija.
Izveštač Bi-Bi-Sija iz sudnice javio je da je za tužiteljke, iz porodice žrtava, to bila bolna presuda jer je ocenjeno da je holandska država samo delimično odgovorna za smrt 300 od ukupno više od 7.000 žrtava.
Stav suda je da, iako je holandski vojnici trebalo da direktno ukažu na ratne zločine, holandska država na može biti odgovorna za njih zato što to ne bi dovelo do "direktne vojne intervencije UN", pa ni sprečilo genocid.
Delimično zadovoljenje pravde
Prema izveštaju AFP-a,presuda je docekana mešavinom negodovanja, znaka zadovoljstva i suza prisutnih članova Majki Srebrenice.
"Danas je jedna grupa dobila zadovoljenje pravde, i to je dobra stvar, ali kako jednoj majci objasniti da su Holanđani odgovorni za smrt jednog sina koji je bio sa jednoj strani barijere a ne za smrt onog ko je bio na drugoj strani", rekla je za AFP Munira Subašić, jedna od Majki Srebrenice.
"Vojna baza je bila toliko velika da je svi trebalo da uđu unutra", dodala je ona.
U obrazloženju holandskog suda s emeđutim navodi da je bilo "razumno" da se u bazu pusti samo 5.000 izbeglica jer sanitarni uslovi nisu bili zadovoljavajući, a istaknuto je i da mnogi muškarci išli u ne u Potočare već u šume oko Srebrenice i da holandski vojnici ne mogu biti odgovorni za njihovu sudbinu.
Prema optužnicama Haškog tribunala, vojnici pod komandom Mladića su do 19. jula organizovano i sistematski ubili oko 8.000 muslimanskih muškaraca i dečaka, a oko 30.000 žena i dece deportovano je za dva dana.
Za vreme napada na Srebrenicu ona je bila pod zaštitom UN zbog napada srpskih snaga u Bosni, ali su holandski Plavi šlemovi bataljona "Dačbat" (Dutchbat) bili malobrojni, slabo naoružani i nisu odoleli napadu.
U aprilu 2013. godine Holandsko ministarstvo odbrane saopštilo je da će holandska država isplatiti po 20.000 evra odštete rođacima trojice Muslimana, koje su holandski oficiri izbacili iz svog logora, a koji su potom ubijeni 1995. u Srebrenici. Tom presudom po prvi put je neka država proglašena odgovornom za delovanje svojih vojnika koji rade pod okriljem mandata UN.
Pamtiti, ali i praštati
Za genocid u Srebrenici 1995. optuženi su vođe bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Karadžić je uhapšen 21. jula 2008, nakon 13 godina skrivanja, a Mladić u maju 2011, posle 16 godina skrivanja, i njima je u toku suđenje pred Haskim tribunalom za ratne zločine.
U znak sećanja na ubijene Bošnjake, u Potočarima kod Srebrenice izgrađen je Memorijalni centar, koji je zvanično otvorio bivši predsednik SAD Bil Klinton 20. septembra 2003. godine, i na čijem groblju je do sada pokopano više od 6.066 prethodno identifikovanih žrtava iz masovnih grobnica.
Na 19. godišnjicu zločina, 11. jula 2014, u Memorijalnom centru Potočari je sahranjeno još 175 identifikovanih srebreničkih Bošnjaka. Najmlađa žrtva sahranjena tog dana je Senad Beganović, koji je imao 14 godina kada je ubijen, a najstarija žrtva je Hurem Begović, rođen 1916. godine.
Komemoraciji u Potočarima prisustvovali su članovi porodica žrtava, prijatelji, brojni građani, kao i domaći i međunarodni zvaničnici. Komemoraciji su prisustvovali članovi Predsedništva BiH Bakir Izetbegović i Željko Komšić, potpredsednik Republike Srpske Enes Suljkanović, visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, kao i predstavnici diplomatskog kora.
Ove godine nije bilo obraćanja zvanica, već je govor održao jedino načelnik Srebrenice Ćamil Duraković, koji je pozvao sve da ne zaborave porodice nastradalih i da pomognu da Srebrenica postane mesto prosperiteta, mira i tolerancije.
Duraković je istakao da se prošlost mora pamtiti, ali da se "praštanjem mora graditi budućnost za preživele i potomke nastradalih".
Izvor: AFP, Beta i S.V. | |||||||
Забринутост због мањка стручне, јавне и институционалне расправе
Забринутост због мањка стручне, јавне и институционалне расправе
понедељак, 14. јул 2014.
Заштитник грађана Саша Јанковић изражава забринутост због мањка стручне, јавне и институционалне расправе и транспарентности током доношења закона и позива надлежне органе на поштовање важећих прописа о законодавној процедури.
У садашњем сазиву Народна скупштина донела је 41 закон, сваки од њих у хитној процедури и са таквом праксом би се морало престати. Право стручне и најшире јавности на расправу о нацртима и предлозима закона, као и право и обавеза државних органа и институција да дају мишљења и допринесу квалитету законских предлога, кључни су за доношење добрих и применљивих прописа, саопштава заштитник грађана.
Транспарентан законодавни процес је не само пожељан, већ и обавезан, јер га захтевају Резолуција Народне скупштине о законодавној политици, Закон о државној управи, Пословник о раду Владе и Стратегија реформе јавне управе. Сваки од тих докумената предвиђа и уређује како се остварује начело јавности законодавног процеса.
На жалост, та правила се крше и прибегава се хитним законодавним поступцима у којима ни све институције, а камоли јавност, нису консултоване нити су дале свој допринос новим правним решењима, због чега су она лошија и наилазе на већи отпор него што би то могло и морало да буде.
Заштитник грађана Саша Јанковић изражава забринутост због мањка стручне, јавне и институционалне расправе и транспарентности током доношења закона и позива надлежне органе на поштовање важећих прописа о законодавној процедури.
У садашњем сазиву Народна скупштина донела је 41 закон, сваки од њих у хитној процедури и са таквом праксом би се морало престати. Право стручне и најшире јавности на расправу о нацртима и предлозима закона, као и право и обавеза државних органа и институција да дају мишљења и допринесу квалитету законских предлога, кључни су за доношење добрих и применљивих прописа, саопштава заштитник грађана.
Транспарентан законодавни процес је не само пожељан, већ и обавезан, јер га захтевају Резолуција Народне скупштине о законодавној политици, Закон о државној управи, Пословник о раду Владе и Стратегија реформе јавне управе. Сваки од тих докумената предвиђа и уређује како се остварује начело јавности законодавног процеса.
На жалост, та правила се крше и прибегава се хитним законодавним поступцима у којима ни све институције, а камоли јавност, нису консултоване нити су дале свој допринос новим правним решењима, због чега су она лошија и наилазе на већи отпор него што би то могло и морало да буде.
Заштитник грађана Саша Јанковић изражава забринутост због мањка стручне, јавне и институционалне расправе и транспарентности током доношења закона и позива надлежне органе на поштовање важећих прописа о законодавној процедури.
У садашњем сазиву Народна скупштина донела је 41 закон, сваки од њих у хитној процедури и са таквом праксом би се морало престати. Право стручне и најшире јавности на расправу о нацртима и предлозима закона, као и право и обавеза државних органа и институција да дају мишљења и допринесу квалитету законских предлога, кључни су за доношење добрих и применљивих прописа, саопштава заштитник грађана.
Транспарентан законодавни процес је не само пожељан, већ и обавезан, јер га захтевају Резолуција Народне скупштине о законодавној политици, Закон о државној управи, Пословник о раду Владе и Стратегија реформе јавне управе. Сваки од тих докумената предвиђа и уређује како се остварује начело јавности законодавног процеса.
На жалост, та правила се крше и прибегава се хитним законодавним поступцима у којима ни све институције, а камоли јавност, нису консултоване нити су дале свој допринос новим правним решењима, због чега су она лошија и наилазе на већи отпор него што би то могло и морало да буде.
Comatose boy, Roma evictions up pressure on France
Comatose boy, Roma evictions up pressure on
France
GRIGNY, France, 12/07/2014 - It looked like any shantytown the world over — tarps to keep out the weather, scattered bits of trash that no truck would ever collect, plastic buckets to lug water. Then one of the inhabitants of this Roma camp on the northwest edge of Paris, a teenage boy named Darius, was beaten into a coma, apparently by residents of a neighboring housing project.
Within hours, the Roma vanished, seeking sanctuary in a new location on the fringes of one of the world’s wealthiest cities. Three weeks later, 16-year-old Darius remains unconscious. His family is in hiding. Police have made no arrests.
France is coming under increasing pressure to answer allegations that it is encouraging harassment of Europe’s poorest minority group in hopes that the Roma, also known as Gypsies, will leave the country.
About 20,000 are living in France, a number that appears to have changed little despite a decade spent bulldozing the squats that spring up, season after season, on unclaimed land. In 2013, the number of people evicted equaled the number still here, according to government figures. With job prospects and discrimination even worse back in their homelands in Eastern Europe, Roma migrants keep coming back.
Police say the Roma give contradictory accounts of attacks against them. Roma say they are scared of retribution and distrustful of authorities in a country whose image as a beacon for the downtrodden is sullied by its long record of abuse of the minority. France’s Roma policies are under criticism by Europe’s top human rights court as well as Amnesty International and other organizations.
Read more on http://www.washingtonpost.com/world/europe/comatose-boy-roma-evictions-up-pressure-on-france/2014/07/12/31e67b0e-09b0-11e4-85e4-3143dddacfe9_story.html
__._,_.___
18. 06. 2014.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)



