Translate

05. 01. 2015.

Građani vole Rusiju, ali žele da im deca žive u EU




Građani vole Rusiju, ali žele da im deca žive u                       EU                                             

Objavljeno : 02.01.2015. | Ažurirano : 05.01.2015.          

U prethodnih devet meseci informisanost građana o pristupanju EU znatno je opala, pa sada ni svaki četvrti ne zna da su sa Srbijom otvoreni pristupni pregovori, pokazalo je istraživanje predstavljeno 2. januara koje je za agenciju Beta u novembru 2014. sproveo Ipsos Stratedžik marketing. Istraživanje je pokazalo da građani imaju pozitivniji stav prema Rusiji nego prema EU, ali da bi više voleli da im deca žive u nekoj od članica EU nego u Rusiji i da većinski podržavaju pristupanje EU.

Istraživanje je ukazalo na veliki pad informisanosti građana o pristupanju EU, budući da manje od svakog četvrtog građanina (24%) zna da je Srbija počela pregovore o pristupanju, što je 11 procentnih poena manje nego u februaru 2014.

U ovom trenutku 37% građana misli da Srbija tek čeka na datum za pregovore, dok ostali ili misle da je u ranijim fazama pristupanja ili kažu da ne znaju, pokazalo je istraživanje sprovedeno u okviru projekta Argus koji agencija Beta sprovodi uz podršku EU. Istraživanje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 1.000 ljudi.

Podrška članstvu ostala je nepromenjena u odnosu na februar, pa bi se i u ovom trenutku za članstvo izjasnilo 54% građana. Svaki četvrti bi glasao protiv, što je blagi pad u odnosu na prethodni talas istraživanja.

Rezultati o podršci članstvu u EU donekle su u neskladu sa mišljenjem građana o međunarodnim institucijama i državama, budući da je svaki treći (32 odsto) rekao da o EU ima pozitivno mišljenje. To ipak predstavlja rast od pet procentnih poena u odnosu na februar 2014.

EU je najveću blagonaklonost građana Srbije imala 2008, kada je pozitivno mišljenje imalo 40% građana, ali je od tada taj udeo više puta opadao i ispod 20%.

U odnosu na prethodni talas istraživanja predstavljen u martu zabeležen je i rast pozitivnog mišljenja o Rusiji sa 46% na 52%, dok 12% ima pozitivno mišljenje o SAD i 6% o NATO.

Uprkos tome, 70% ispitanika navelo je da bi volelo da im dete živi u EU, a samo 23% da im dete živi u Rusiji.

Od EU se očekuje korist

Tokom 2014. zabeležen je blagi rast optimizma građana da će Srbija postati članica EU do 2020. godine, što sada misli 37% ispitanika, nasuprot 35% u februaru.

Manje od svakog petog građanina (18%) smatra da Srbija nikad neće ući u EU, isto toliko njih smatra da će postati članica nakon 2020, a 27% je reklo da ne zna,

U Srbiji prevladava stav da bi članstvo u EU donelo dobrobit zemlji i društvu, čime se po svoj prilici može delimično objasniti raskorak između niske podrške EU i podrške pristupanju. Tako većina građana smatra da bi se ulazak u EU pozitivno odrazio na infrastrukturu i zaštitu ljudskih prava (po 70%), pravosuđe (69%), zdravstveni sistem (67%), obrazovni sistem (66%), ekonomsku situaciju u zemlji (64%), stopu nezaposlenosti i nivo korupcije (po 63%).

Pored toga, osetno je povećan i udeo građana koji imaju pozitivne asocijacije na pomen Evropske unije, i to sa 36% u februaru na 46% u novembru. Tako sada 16% građana povezuje EU sa životnim srandardom i boljim životom, 7% sa mogućnošću da se bolje živi, 6% sa uređenim društvom i državom, a 5% sa mogućnošću zapošljavanja. Od negativnih asocijacija najčešće su "ništa dobro" - 4% i ispunjavanje njihovih uslova, zahteva - 3%.

Sve svesniji ekonomskih izazova

Skoro tri četvrtine građana (74%) smatra da će se Srbija tokom pristupnih pregovora suočiti sa većim izazovima nego druge zemlje regiona koje su pristupile EU, dok 22% smatra da je čeka isti tretman, a četiri odsto nema stav o tome.

U pogledu uslova za pristupanje EU, od februara su u uslove koji građani navode uvrštene i ekonomske reforme (5%) i sankcije Rusiji (4%).

O povećanoj svesti o ekonomskim izazovima koji su pred Srbijom svedoči i odgovor ispitanika na pitanje u kojoj oblasti će Srbiji biiti najteže da ispuni kriterijume za pristupanje Evropskoj uniji. Udeo ispitanika koji su naveli reforme u oblasti privrede, povezane sa uspostavljanjem funkcionalne tržišne ekonomije, porastao je na 34% sa 27% u februaru. Svaki treći (35%) smatra da će najveći izazov biti reforme u oblasti politike, 22% smatra da je to prilagođavanje upravnih i pravosudnih struktura sa pravnim tekovinama Evropske unije, dok je 9% njih reklo da ne zna.

Kosovo je i dalje uslov o čijem značaju za ulazak u EU se slaže najveći broj građana, više nego svaki treći (38 odsto), dok su svi ostali ispod 10%.

Građani Srbije smatraju da će sledeća zemlja regiona koja će pristupiti EU biti Crna Gora (38%), 27% smatra da će to biti Srbija, 8% da će biti Makedonija, 7% Kosovo i 8% BiH.

Napisala: S.V.

Ilustracija: Shutterstock

Građani Srbije ne veruju institucijama



Građani Srbije ne veruju institucijama                                   

Objavljeno : 02.01.2015.                                            

Građani Srbije uglavnom ne veruju institucijama, posebno pravosuđu, zakone i njihovu primenu smatraju lošim i manji su optimisti u pogledu borbe protiv korupcije nego ranije, pokazalo je istraživanje o percepciji poglavlja 23 i 24 u pregovorima o članstvu u EU, koje je sprovedeno u novembru 2014. Građani o pravosuđu imaju bolje mišljenje kada se posmatra iz ugla borbe protiv korupcije, jer je porastao broj onih koji smatraju da pravosuđe ima dovoljno stručnjaka za to. Za većinu građana korupcija na visokom nivou i dalje predstavlja veći problem od korupcije na nižim nivoima. Većina građana smatra da je diskriminacija prisutna u Srbiji, a sada su nešto otvoreniji prema prijemu azilanata.

Istraživanje koje je sporvedeno u novembru prošle godine u okviru projekta Argus Novinske agencije Beta, koji je podržala Delegacija EU u Srbiji, pokazalo je da građani uglavnom nemaju poverenja u institicije, s obzirom da je poverenje građana u većinu institucija ispod 50%.

Kao i u istraživanju iz februara građani Srbije najviše poverenja imaju u policiju (48%), kao i u Vladu Srbije u koju je poverenje poraslo u novembru na 48% sa 44% u februaru. U Vladu nema poverenja 50% ispitanika, što je 4 procentna poena manje nego u februaru, pokazalo je istraživanje koje je sproveo Ipsos Stratedžik Marketing (Strategic) na 1.000 ispitanika.

Građani kao i devet meseci ranije najmanje veruju tužilaštvu i sudovima iako se nepoverenje blago smanjilo u odnosu na februar. Prema istraživanju, 68% građana ne veruje u sudove a 66% u tužilastvo.

U Skupštinu Srbije nema poverenja 59%, medijima ne veruje 57% gradana, a nevladinim organizacijama 61%, mada se i tu beleži blagi pad nepovrerenja.

Građani ne veruju pravosuđu

Velika većina građana kao i u februaru smatra da pravosuđe nije efikasno, nezavisno, nepristrano i dovoljno profesionalno, što su standardi koje zemlja mora da ostvari u okviru usklađivanja u poglavlju 23 u pregovorima o članstvu sa EU.

Prema istraživanju, 82% ispitanika ne slaže se sa tvrdnjom da je pravosuđe u Srbiji efikasno, 81% sa tvrdnjom da je nezavisno od politike i drugih interesnih grupacija, 79% da je nepristrasno i 69% sa tvrdnjom da je profesionalno. Stopa građana sa negativnim stavom je donekle opala u odnosu na februar.

Velika većina građana, 87%, smatra da sudski postupci u Srbiji traju duže nego što bi trebalo, 8% smatra da traju "taman koliko bi trebalo", a 2% da traju kraće nego što bi trebalo. Beleži se blagi rast pozitivnog i pad negativnog mišljenja.

Ukupno 65% građana smatra da će se usklađivanje sa pravnim tekovinama EU pozitivno odraziti na pravosudni sistem u Srbiji dok oko 19% smatra da će se negativno odražiti.

Manje optimizma u pogledu borbe protiv korupcije

U novembru se u odnosu na mart znatno smanjio broj građana koji smatraju da je Vlada Srbije uspešna u borbi protiv korupcije. Dok je u februaru 52% građana smatralo da su Vlada Srbije i njene institucije uspešne u borbi protiv korupcije, to sada smatra 42% građana. Broj građana koji smatra da vlada i institucije nisu uspešne porastao je sa 46% u februaru na 54% u novembru.

Velika većina gradana (71%) i dalje smatra da je korupcija na visokom nivou veći problem nego korupcija na nižim nivoima - u bolnicama, školi, među policajcima i drugim službenicima (26%).

Građani Srbije smatraju da sudovi, tužilastvo i policija, međutim, imaju dovoljno stručnjaka za borbu protiv korupcije, posebno sudovi (56%) i tužilaštvo (55%), što je u oba slučaja rast od 10 procentnih poena u odnosu na februar.

Stav je građana da je za smanjenje korupcije potrebno brže procesuiranje sudskih slučajeva (45%), bolja kontrola porekla imovine političara (42%) i kontrola finansiranja političkih partija (38%) dok je broj građana koji smatraju da je bitno raditi na oduzimanju imovine stečene kriminalom znatno opao sa 42% u februaru na 31% u novembru.

Građani svesni prisustva diskriminacije

Preko dve trećine građana, 73%, smatra da je diskriminacija prisutna u Srbiji, a 20% da nije. Takođe, više od polovine, 55%, slaže sa tvrdnjom da je diskriminacija izraženija nego u zemljama EU, što je 7 procentnih poena više nego u februaru 2014.

Kao oblasti u kojima je bitno unaprediti prava građani navode zaštitu prava zena (55%), gde se beleži rast od 6 procentnih poena u odnosu na februar, prava dece (54%) i prava osoba sa invaliditetom (53%) gde se beleži rast od 7 procentnih poena.

Građani kao i u februaru ređe navode prava nacionalnih manjina kao ona koja treba unaprediti (16%), uključujuci prava Roma (12%) i prava seksualnih manjina (5%).

Poboljšanje slobode medija kao jednu od tri najvažnije oblasti za unapređenje osnovnih prava navelo je 19% ispitanika, a poboljšanje zaštite podataka o ličnosti 25%, i tu nema promena u odnosu na februar.

Građani smatraju da će pridruživanje EU najviše doprineti unapređenju zaštite prava seksualnih manjina 68% i prava dece 63%, zatim osoba sa invaliditetom (63%) i žena (59%).

Veća otvorenost prema azilantima

Građani smatraju da je potrebno da država uloži napore kako bi se stvorili bolji uslovi za azilanate u Srbiji, ali da to ne treba da bude prioritet.

Više od polovine građana, 53%, smatra da Srbija treba da uloži napore kako bi stvorila bolje uslove za prijem azilanata, ali da to ne treba da bude prioritet, dok 11% smatra da to treba da bude prioritet, što predstavlja rast od 4 procentna poena u odnosu na februar. Ukupno 22% ispitanika je izjavilo da država ne treba da se bavi tim pitanjem, što je blagi pad u odnosu na februar.

Opao je, međutim, broj građana koji bi se otvoreno protivili tome da se u njihovom komšiluku izgradi prihvatilište za azilante: dok je u novembru 11% grđana otvoreno protivilo izgradnji privatilišta za azilante, u martu je to bilo 29% ispitanika.

Trećina građana je rekla da bi im to smetalo ali da ne bi reagovali, a trećina da im ne bi uopšte smetala izgradnja takvih prihvatilišta u sredinama u kojima žive, što je rast od 6 procentnih poena u odnosu na mart.

Mišljenje o zakonima podeljena, više negativna

Mišljenje građana Srbije o zakonima su podeljena, ali naginju ka negativnom. Trećina građana, 32%, smatraju da su loši, a petina, 21%, da su dobri.

Većina građana kao i u februaru, 59%, smatra da su zakoni u Srbiji gori od zakona koji važe u članicama EU. Prema istraživanju, 34% isptanika smatra da su zakoni jednako dobri kao i evropski a 8% da su kvalitetniji.

Kada je reč o primeni zakona, većina građana, 59%, i dalje smatra da se oni sprovode veoma loše ili loše, ali se njihov broj smanjio za 4 procentna poena u odnosu na februaru.

Da se zakoni dobro primenjuju smatra 8% građana, među kojima samo 2% smatra primenu odličnom, i tu, osim vrlo blagog rasta, nema većih promena u odnosu na februar.

Migracije i bezbednost

Ukupno 35% građana je reklo da su kapaciteti graničnih službi za kontrolu na graničnim prelazima dobri, ocenivši ih ocenom 4 i 5, dok ocenom tri te kapacitete ocenjuje 35%. Lošim ih smatra 16% građana.

Napore vlasti u sprečavanju ilegalnih migracija iz Srbije u zemlje EU lošim smatra 23% (ocene 1 i 2), dobrim 33% (ocene 4 i 5), što je rast od 10 procentnih poena u odnosu na mart, dok ocenu 3 daje 30% građana.

Većina građana smatra da se u Srbiji uglavnom ne poklanja dovoljno pažnje trgovini ljudima. Tako kao i u februaru misli 68% ispitanika, dok 23% smatra da se poklanja dovoljno pažnje tom problemu.

Građani napore vlasti u borbe protiv trgovine drogom, takođe, smatraju lošim ili su stavovi neutralni. Prema istrazivanju, 40% građana ocenjuje kao loše napore vlasti u borbi protiv trgovine drogom u Srbiji, 22% ih ocenjuje kao dobre ocenom 4 i 5, dok 25% daje ocenu 3 tim naporima.

Napore vlasti u cilju prekidanja lanca trgovine drogom koji vodi preko Srbije u zemlje EU građani smatraju lošim ili osrednjim. Lošim ih ocenjuje 37% gradana, a dobrim 24%. Trećina ocenjuje te napore ocenom 3.

Autor: M.P. 







Spoljna politika kao lokalna okupacija


Vesna Pešić  03/01/2015 | 

             Spoljna politika kao lokalna okupacija

Fotografije čitalaca, Jelena Jović
Fotografije čitalaca, Jelena Jović

Od pada Miloševića, tokom poslednjih petnaest godina, nedoumice da li će Srbija stići do članstva u EU stalno su prisutne. Zato nije na odmet zapitati se na samom početku 2015. godine gde smo na tom putu. Pre godinu dana, 21. januara 2014, Srbija je dobila datum za pregovore o članstvu, ali do sada nijedno poglavlje nije otvoreno. Letonski ministar spoljnih poslova je krajem decembra rekao da se u ovoj godini očekuje nastavak procesa normalizacije odnosa sa Kosovom i primena svih postignutih dogovora. Rekao je i da Srbija treba da nastavi strukturne reforme i da postepeno usklađuje svoju spoljnu politiku sa evropskom.

Po svemu sudeći, Brisel će tražiti da se prvo otvori poglavlje 35 koje se odnosi na normalizaciju odnosa sa Kosovom, a zatim poglavlje 32 o kontroli javnih finansija. Tek kada se uspešno reši Kosovo i bude garantovalo vraćanje dugova, u drugoj polovini ove godine mogla bi biti otvorena poglavlja 23 i 24 koja se odnose na pravosuđe i osnovna prava. A to su poglavlja koja donose dobrobit građanima.

Agenda EU da se prvo završi normalizacija odnosa sa Kosovom, pa tek onda otvore druga poglavlja, upućuje na to da će glavni akcenat na putu ka EU biti stavljen na njene spoljašnje odnose, dok će poglavlja koja nazivamo razvojnim biti na čekanju. Takva agenda je već od ranije poznata i već je na delu. Priznanje Kosova kao susedne države s kojom su svi potencijalni sukobi rešeni, predstavlja preduslov bez čijeg ispunjenja neće biti otvarana „razvojna poglavlja“ (pravosuđe, prava i slobode itd). Za to vreme će usvajanje suštinskih vrednosti evropskog puta (tj. sve ono što bi uredilo naše društvo i državu u skladu sa njima) – biti odloženo.

Tvrda formula „prvo Kosovo pa sve ostalo“, u praksi znači da je „sve ostalo“ sekundarno i na čekanju, što se vidi po nezainteresovanosti EU za unutrašnje stanje u Srbiji. A stanje je takvo da se institucije i demokratske slobode urušavaju velikom brzinom. Da bi bilo jasno o čemu govorim, podsetiću koliko su specijalizovane EU službe temeljno pretresale Tadićevu reformu sudstva. Takva bliska kontrola stanja institucija u Srbiji je nestala. Više i ne znamo dokle se stiglo s tom reformom. Ali pouzdano znamo da se zbog protesta advokata koji traje više od tri meseca, blokirajući sudove u Srbiji, „doktor“ iz EU nije prijavio da posreduje u rešavanju tog problema. Utisak je da to što sud u Srbiji ne radi ne interesuje službe Evropske unije. Poručuju nam da se neće mešati i da takve probleme rešavamo sami. Tu skoro, u intervjuu Blicu, nemački ambasador nam je poručio da ne čekamo samo spoljne investitore, nego da se ekonomski razvijamo iz sebe samih – domaćim investicijama.

Tako bi trebalo da bude. Ali, u zemlju bez ikakve pravne sigurnosti slabo će neko da ulaže – bilo domaći bilo strani investitori. Oko uređivanja pravne države i institucija, očekivali smo pomoć Evropske unije. Umesto toga EU agenda sada kaže da se o tome uopšte neće razgovarati dok se do kraja ne ispuni kosovska agenda. Šta brine u ovom pristupu? Dok se kosovski proces dovede do kraja (što po pravilu teče sporo, a možda se neće ni dogoditi), Srbija će s ovom vlašću biti temeljno urušena, a to znači da će od EU biti udaljenija svetlosnim godinama. Srbija će se preko Kosova približavati EU, dok se po unutrašnjem propadanju od nje ubrzano udaljava.

Otuda i pitanje: Zar dobrosusedski odnosi Srbije i Kosova ne mogu napredovati istovremeno sa forsiranjem razvojnih komponenti (nezavisno sudstvo i pravna država, demokratija i sloboda medija), bez kojih nema privrednog napretka. Zašto prvo samo Kosovo, pa sve ostalo, kada može i jedno i drugo, kao jednako važno za Srbiju, region i EU. Razumljivo je da se priznanje Kosova (neformalno kao „normalizacija odnosa“ a, kasnije, i formalno) traži od Srbije za ulazak u EU. To je rečeno sasvim jasno. I građani i politički faktori u Srbiji to veoma dobro znaju. Ono što nije jasno je zašto sve drugo mora da čeka Kosovo? I da li bi odvojeni procesi mogli da se odvijaju simultano? To bi za nas bila povoljnija varijanta.

Potpisivanjem Briselskog sporazuma u aprilu 2013. i njegovom početnom realizacijom, Srbija je bila nagrađena dobijanjem datuma za pregovore. Ali, stiče se utisak da je od tada napravljen loš kompromis: kooperativnost oko Kosova omogućava nesmetano srljanje u autokratsku vladavinu i permanentno ugrađivanje nacionalizma i kozervativnog rusofilstva preko svakodnevne medijske kampanje. Kako inače razumeti tolike pohvale Srbiji i njenim „bolnim reformama“ kojih zapravo nema, sem ako se smanjivanje plata i penzija ne tretira kao reforme?

Vladajuća  SNS preporučila se EU i SAD da će posao oko Kosova ona obaviti, mada njeni lideri rečju to ne potvrđuju. Nikolić i Vučić imaju veliki nacionalistički kredit kod građana Srbije, pa se, izgleda, poverovalo da će oni, bez opozicije i potresa, obaviti kosovski posao. Vučićeva vlast je to očekivanje (uz tobožnju borbu protiv korupcije) prevela u svoju šansu da nesmetano uspostavi autokratsku okupaciju Srbije. U tome je i uspela. Svi oni spoljašnji „obožavaoci“, a takvih je prilično, treba da potvrde da je on pravi i jedini spasilac Srbije. To se otvoreno i kaže kad se vlast arogantno pita kako se opozicija, ti razbojnici, usuđuje da kritikuje vlast koju ceo svet podržava. I kad na lokalnim izborima batinaju kandidate opozicije, nema istrage, nema hvatanja i kažnjavanja batinaša, nego samo pitanje „kako se usuđuju da nešto zameraju stranci koju podržava 62 posto građana na lokalnim izborima“.

Samo se u ovakvom kontekstu može razumeti spoljna politika Srbije. Ona danas glumi Titovu nesvrstanu politiku, a u stvari služi kao naplatna rampa korumpiranoj vlasti. Vučić je zadužen za celokupnu spoljnu politiku (naročito za odnose sa SAD i zemljama EU), jer preko spoljnopolitičke hiperaktivnosti on se potvrđuje kao vođa koji je dobro viđen u svetu. Dačić je zadužen za interese Rusije. Inače se ne bi moglo objasniti zašto je uopšte bilo potrebno da SPS uđe u ovu vladu. Javna je tajna da je mesto ministra spoljnih poslova dobio po nalogu Moskve, baš kao i ministarstvo energetike koje je od najvećeg značaja za instaliranje ruskog uticaja.

Kina i UAE su tu da se sklapaju netransparentni poslovi na štetu privrede Srbije, ali na novčanu korist političke vrhuške. Kakve su to posete šeika Muhameda-bin-Zajeda-al-Nahjana privatnim kućama predsednika države i predsednika vlade? Šta se tamo dogovara, daleko od očiju javnosti? Već smo videli kako smo prošli sa tajnim ugovorom za Er Srbiju. Do pomeranja novčanih interesa političke vrhuške prema spolja, došlo je zato što vlast više ne može da računa na novac domaćih tajkuna, čiji su poslovi uglavnom propali. Vladajuća vrhuška nema više odakle da namakne novac za sebe, sem da se ugrađuje u poslove sa strancima. Čuli smo od predsednika Nikolića da se i Fond „Dragica Nikolić“, isključivo puni iz inostranstva. Ali se imena donatora ne smeju otkriti. Pitamo se zašto bi ih to dovelo u nezgodnu situaciju, ako i sami donatori nisu neki korumpirani muvatori.

Za održavanje na vlasti politička kasta koristi izrabljivanje sopstvenih građana, tako što plaća na desetine hiljada partijskih drugara koji se zapošljavaju u javnom sektoru (državnoj i lokalnoj administraciji i javnim preduzećima i ustanovama). Privatni sektor je takođe na udaru. Vlada iz budžeta dodeljuje novac opštinama u kojima vlada SNS, da bi se kupovali glasovi građana i tako održavao destruktivni sistem partijski korimpirane države. Ali, ni to nije dovoljno, jer se treba sakrivati od očiju javnosti. Zato je sloboda izražavanja i medijska nezavisnost pod najvećim pritiskom. Tome treba dodati širenje straha od otpuštanja i nemaštine, političke nestabilnosti kroz neprekidne rekonstrukcije vlade, ali i politički sadizam i aroganciju od koje je vlast Aleksandra Vučića obolela.

Kako se glavni lideri svađaju oko novčane dobiti i kontrole javnih resursa, svaki čas se u javnosti postavlja pitanje da li su Vučić i Dačić u svađi i naročito, da li su se Nikolić i Vučić razišli. Pripisuju im se različite političke pozicije, posebno oko Kosova. Tako je ovih dana predsednik Nikolić izašao s pričom kako on priprema novi plan za rešavanje Kosova. Predsednik se isprsio do kraja, rekavši da ne damo Kosovo (iako ga odavno nemamo sem u ustavnoj preambuli), jer ovdašnji građani više vole da budu siromašni nego da njihovi političari neformalno ili formalno priznaju Kosovo.

Kako ja to razumem? Nikolić uskače u igru oko Kosova kada hoće da pripreti Vučiću zato što njegovi tabliodi neprekidno špijuniraju i napadaju njegovu ženu i njen dobrotvorni fond. On zna da će razlike oko Kosova Vučića dovesti u nezgodnu situaciju pred nastavak dijaloga sa Prištinom, koji su već zakazani za februar mesec. Ako će Vučić biti taj koji će „neformalno“ priznati Kosovo (formalno priznanje je već relativizovano i proglašeno manje važnim), Nikolić će ga proglasiti izdajnikom; ako pak ne prihvati „normalizaciju“ sa Kosovom, više neće biti aplauza za njegove „reforme“. Neće više važiti trgovina: za kooperativnost oko Kosova, pravićemo se da ne vidimo Vučićevu šarlatansku vlast. A ako se sruši Vučić, srušiće se i Nikolić. Zato se oni uvek na kraju dogovore da im je bolje da se drže zajedno.

Ako se Kosovo konačno svari, a Srbija do kraja uruši, ostaje pitanje – šta posle? Onda će možda krenuti ona poglavlja koja rade za građane. Najbolje bi bilo da oba procesa teku simultano i za to se ja zalažem. A možda se desi da se i normalizacija zakoči i Srbija uruši. Ovde se najgori scenario ne može isključiti. U tom slučaju, od onih korisnih poglavlja sigurno ne bi bilo ništa. Ako ne može da se bira najbolja varijanta za nas, a trebalo bi da može, onda je ipak bolje držati se EU agende, makar koliko ona bila mučna za demokratsku javnost i škodljiva za brži ekonomski i demokratski razvoj Srbije.


03.01.2014.

Paper “Implementing National Roma Integration Strategies: Challenges and solutions for local authorities”



Paper “Implementing National Roma Integration Strategies: Challenges and solutions for local authorities”
________________________________________________________________
We are delighted to share with you ERIO's new publication “Implementing National Roma Integration Strategies: Challenges and solutions for local authorities”.

This paper outlines the key findings of conferences organised by ERIO with local authorities, of roundtables and networking meetings done in 2014. It comprises the key challenges and some potential solutions for local and regional authorities when implementing the National Roma Integration Strategies. The paper also provides recommendations to the European Commission, member states, local authorities and Roma civil society. Finally, good practices of local authorities are also included.



Download the paper here.
________________________________________________________________
Best regards,
 

ERIO team  



Myanmar: UN expert to assess human rights situation in Rakhine and Northern Shan States



Myanmar: UN expert to assess human rights situation in Rakhine and Northern Shan States

GENEVA (5 January 2015) – The United Nations Special Rapporteur on Myanmar, Yanghee Lee, will undertake her second official visit to the country from 7-16 January 2015. Ms. Lee will gather first-hand information on the current human rights situation in the Rakhine and Northern Shan States, among other issues.

“I will review the situation in the camps for internally displaced persons and in isolated locations in the Rakhine State, to assess if there has been improvement in the critical conditions I came across on my first visit to Myanmar in July 2014,” she said.

The human rights expert will meet the Chief Minister of the Rakhine State to discuss current developments toward peace, stability and the rule of law, including the Rakhine Action Plan. She will meet as well with community leaders in the context of intercommunal tensions and efforts towards reconciliation.

“In the Northern Shan State, I will look at the human rights situation of religious and ethnic minorities,” Ms. Lee noted. “I will also speak with various parties about the situation of sexual and gender based violence in the context of the ongoing conflict in this region”.

The independent expert appointed by the UN Human Rights Council to monitor, report and advise on the situation of human rights in Myanmar will also assess progress on the authorities’ commitments towards democratic reform. She will also review issues related to freedom of association and the media, as well as land disputes and protests against development projects.
 
“I will pay special attention to the significant human rights concerns raised by the package of four bills on protection of race and religion, which contain provisions that do not meet international human rights standards,” Ms. Lee stressed. “I am deeply concerned that if passed, these four bills will legitimize discrimination, in particular against religious and ethnic minorities, and against women”.

With Myanmar now in an electoral year, the Special Rapporteur will also discuss progress in the democratic process with authorities and civil society to encourage these forthcoming national elections to be transparent, inclusive, participatory, free and fair.

During her ten-day visit, the expert will meet with Government officials, members of Parliament and the judiciary, the National Human Rights commission and civil society in Naypyitaw and Yangon. She also intends to visit political prisoners that remain in detention.

The Special Rapporteur, who visits the country at the invitation of the Government, expressed her appreciation of the open engagement and cooperation that has been offered in the preparation of this mission. Ms. Lee will submit a report to the Human Rights Council in April 2015

A press conference will be held at the end of the Special Rapporteur’s visit on Friday 16 January from 5-6pm at the Sedona Hotel, Yankin Ballroom in Yangon.

ENDS

Ms. Yanghee Lee (Republic of Korea) was appointed by the UN Human Rights Council in 2014. She is independent from any government or organization and serves in her individual capacity. Ms. Lee served as member and chairperson of the UN Committee on the Rights of the Child (2003-2011). She is currently a professor at Sungkyunwan University, Seoul, and serves on the Advisory Committee of the National Human Rights Commission of Korea. Ms. Lee is the founding President of International Child Rights Center, and serves as Vice-chair of the National Unification Advisory Council. Learn more, go to:http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/SP/CountriesMandates/MM/Pages/SRMyanmar.aspx

The Special Rapporteurs are part of what is known as the Special Procedures of the Human Rights Council. Special Procedures, the largest body of independent experts in the UN Human Rights system, is the general name of the Council’s independent fact-finding and monitoring mechanisms that address either specific country situations or thematic issues in all parts of the world. Special Procedures’ experts work on a voluntary basis; they are not UN staff and do not receive a salary for their work. They are independent from any government or organization and serve in their individual capacity.

UN Human Rights, country page – Myanmar: http://www.ohchr.org/EN/countries/AsiaRegion/Pages/MMIndex.aspx

For more information and media requests, please contact:
In Geneva (before and after the mission): Sabina Lauber (+41 22 928 9473 / slauber@ohchr.org)
In Yangon (during the mission, 7 to 16 January): U Aye Win, National Information Officer (+95 94 210 60343 / wina@un.org)

For media inquiries related to other UN independent experts:
Xabier Celaya, UN Human Rights – Media Unit (+ 41 22 917 9383 / xcelaya@ohchr.org)  

UN Human Rights, follow us on social media:
Facebook: https://www.facebook.com/unitednationshumanrights 
Twitter: http://twitter.com/UNrightswire
Google+Google+ gplus.to/unitednationshumanrights    
YouTube: http://www.youtube.com/UNOHCHR 
Storify:        http://storify.com/UNrightswire 


Roma wanted: Apply for unique cultural management training – Khamoro Shares its Experience



Roma wanted: Apply for unique cultural management training – Khamoro Shares its Experience

Prague, 2.1.2015 20:37, (ROMEA)

The World Roma Festival Khamoro. (PHOTO:  Romea.cz)
The World Roma Festival Khamoro. (PHOTO:  Romea.cz)
Share on twitterShare on facebookShare on emailShare on printMore Sharing Services

The NGO Slovo 21, based in the Czech Republic, has issued the following press release:

Are you part of the next generation of Roma artistic organizers? Do you want to broaden your skill set and be inspired by experienced leaders in the field?

Do you want to join a unique training course for Roma youth organizers? The NGO Slovo 21 is looking for participants for an international training session, “Khamoro shares its experience”, which will take place as part of the 17th annual World Roma Festival Khamoro.

The training will be held from May 23rd – May 31st 2015 in Prague, Czech Republic. Why apply?

The main aim of this training is to encourage creativity and develop the organizational skills of young Roma to produce cultural projects. 
There are many talented and educated Roma artists, but few who have studied (cultural) management or who have had the opportunity to be part of a production team producing a professional program.

Based on our previous experience, we at Slovo 21 have realized that the most effective way to encourage creativity is to involve young people who already have some experience directly in the production of a large festival like Khamoro. In addition to instruction on managing practicalities, the workshops we offer as part of this training will include a theoretical section on how to define a program and how to undertake dramaturgy, artist selection, technical support, team composition, PR and media coverage, and fundraising.

Who can apply?

- Young Roma people who are involved in art and cultural activities.

- You must be between 20 and 30 years old.

- You must be proficient in English.

- People from EU and Non-EU countries (but not from outside Europe) are eligible for the training.

Terms of participation:

- Send your CV and a motivational letter explaining why you would like to participate in the training "Khamoro shares its experience" to the email address slovo21@centrum.cz and put KHAMORO SHARES EXPERIENCE in the subject line.

- The organizers will cover 100 % of your travel costs, accommodation, food, and materials for the training.

- We will select 10 participants from elsewhere in Europe and five participants from the Czech Republic.

- The participation fee is 500 CZK or 20 €.

- All participants will get a festival pass for Khamoro 2015.

- The deadline to apply is 11 February 2015 at 00:00 CET, participants will be selected by the end of February.

This project is supported by Iceland, Lichtenstein and Norway through the EEA Grants.

press release of the Slovo 21 NGO


Posted by: "Roma Virtual Network" <romale0804@yahoo.com>

GITANS : REMONTER À LA SOURCE



GITANS : REMONTER À LA SOURCE

L'histoire des Gitans est celle d'un long rejet, d'une marginalisation, associant ce peuple à un peuple de parias. On a trop longtemps oublié que leur histoire ne commence pas à la date de leur arrivée en France, au début du XVe siècle... Après leur départ de l'Inde (autour de l'an mil), et malgré leur dispersion dans tous les continents, les Gitans constituent bien un peuple. Ils en possèdent les traits distinctifs physiques, linguistiques et culturels. L'Inde du nord est aujourd'hui clairement la zone géographique de leur origine. On ne connaît pas les raisons qui ont déterminé leur départ de l'Inde, mais d'après des textes mi-historiques, mi-légendaires, quelques milliers de Tsiganes auraient été envoyés par un roi de l'Inde à son cousin le roi de Perse pour exercer auprès de lui leur talent de musiciens.

La société gitane, comme toutes les sociétés traditionnelles, a conservé une culture différente du modèle dominant. Tous les Gitans ne sont plus nomades, être voyageur est néanmoins l’un des traits qui les distinguent des non-Gitans.

Face à ce phénomène global qui, à terme, annonce peut-être la disparition de toutes les cultures particulières et qui s'étend inexorablement sur notre planète, la société gitane présente une cohésion sociale et une faculté de résistance qui lui ont permis de conserver son identité culturelle et de résister à l'assimilation contemporaine.

Tout un chacun en convient, nous vivons des métamorphoses radicales dont nous ne savons pas encore vraiment les dangers. Le monde qui vient est un monde d’incertitude, et toutes les cultures seront probablement utiles pour continuer. Mais pour cela, il faut qu’elles n’aient pas disparu ! Remarquons que la mondialisation, la mobilité, etc., vers lesquelles notre société moderne nous emmène est l’élément naturel des Gitans.

Parce que toute culture a besoin d’un retour aux sources pour retrouver ses fondamentaux, des Gitans du Languedoc-Roussillon feront un voyage en Inde au mois de mars 2015. Pour financer ce déplacement, nous organiserons des concerts en janvier et février, et nous solliciterons particuliers et collectivités locales.

Un autofinancement est prévu. C’est ainsi que nous cherchons des salles pour organiser des concerts (janvier-février 2015 Gard- Hérault) de financement. Prestations musicales où se produiront  des groupes musicaux divers et variés : musique Indienne avec notamment Anne Taupin (Esraj), chanson française avec Daniel Vachée, chant et musique occitane avec le Duo Caleu, musique gitane avec notamment Lastimelie (groupe de gitans Catalans, tous frères ou cousins des GIPSY Kings) mais aussi Brandon, et Franck Marcou de Los Ninos de la Noche – le tout accompagné par Vincent Tronc-Cheirezy leader des groupes Gadjo et Chaman. Mobilisation bénévole de musiciens d’horizons divers qui démontre que les Gitans sont accompagnés dans cette démarche.

Dès à présent, vous pouvez manifester votre soutien en vous adressant à :

Baptiste Payou : Asso. Communauté Gitane et Tzigane du Languedoc Roussillon
Res Hlm 2 r Pouzarenque - 30100 Alès - 06 76 78 81 29 - assoc-gitans-ales@orange.fr

Van-Hamme Michel : C.R.A.F.T. (Comités Régionaux Action Fraternité Tsigane).
11 r Union - 30130 Pont-Saint-Esprit - 04 66 90 72 59 - michelvanhamme@hotmail.fr

Garrel Dominique : Association « Un lien et des Ponts pour le Monde »
18, chemin de la Pompe, Auzon 30500 Allègre-les-Fumades - 04 66 54 00 82 – 09 71 29 62 61