Zoran S. Piljević
KAŽI MI IME KOJE SAM
TI DAO
Kao da ukleta si,
u mojim njedrima,
dok privijao sam te,
i čuvao od prve rose
i hladnog dodira
jutra,
dok ćutala si duge
vekove sna.
Možda zbog toga
zalutali smo na ovim
dugim putevima,
opijeni od crnog vina,
il’ možda što
ispratismo noći,
u Grobljanskoj 66
gde sve ulice liče
jedna na drugu.
Kaži mi !
Koliko lutanja u nama
stalo je pod stari
kaput,
koliko kiša na
dlanovima
je isprano,kaži !
Kako pukla je ravnica,
kad prešao sam reku
u jutro nalik na
slikarevo platno?
Kao da ukleta si,
među ovim pijanim
slovima,
među stihovima,što
vode u san.
Kaži mi ime reke što
osta iza
i za kojom ne osvrnuh
se
u ono jutro,slikom što
nosim je
negde duboko u sebi.
Kao da ukleta si,
u ovoj nepoželjenoj
tišini,
u ponovnosti ,niz ove
beskrajne puteve,
u ovoj večnoj
pesmi,pod golim nebom,
kaži mi ime koje sam
ti dao,
kad gorele su vatre,
i kad nebo spustilo se
na obalu.
Svici kad spleli su se
u klasju
i mesec svoj prah
prosuo na trag.
Piše: Zoran S.
Piljević
,,PTICE U NJEDRIMA''
Akvarel: Siniša
Vojnović
6-7-1-7-7-7-2



Nema komentara:
Objavi komentar