Ljiljana Božić
TAČNO JE
Tačno je,
da sam ti iz ruku jela,
tačno je,
da sam te volela,
tačno je
i da sam samo za tebe znala,
sve dok njega nisam srela.
Tačno je,
da sam se klela,
da te ostaviti ne bi mogla,
tačno je,
da sam kletvu pogazila,
pa te ostavila,
samog, ranjenog..
Života mi mog,
nisam mogla,
živeti u lažima,
sa drugim u mislima
u ćutanju i gutanju,
nesrećna i tebe unesrećiti,
svesna da nikad više,
ne može biti,
kako je bilo ranije.
Tačno je,
sve što mi se pripisuje,
oprosti,
nisam mogla protiv sebe,
ništa nije moglo,
umanjiti čeznju i želju,
da osetim slobodu
i poletim njemu,
u zagrljaj.
Tačno je
i da sam pogrečila,
što sam iz tvog života otišla,
tačno je
i da sam se brzo pokajala,
shvativši kasno,
da nije zlato sve sto sija,
tačno je
i da bih ti se vratila,
iz ruku ti ponovo jela,
tačno je,
da sam te ponovo poželela,
imati kraj sebe...
Sve što čuješ, tačno je,
znam...
za nas dvoje kasno je,
nema ispravke,
jer ti si isti kao ja,
ista su nam mišljenja,
ko jednom ode, otišao je,
zauvek se odpisuje
i nema povratka.
Tačno je,
da ostala sam sama,
kao što ti onda osta,
tačno je,
da žalim za nama
i onim danima,
a znam da kasno je,
sve što ti kažu,
tačno je.....
Ne reci ništa,
ne treba,
znam i sama,
kasno je....tačno je....
LJ.B.



Nema komentara:
Objavi komentar