Translate

29. 12. 2014.

PRAVILNIK O UPISU UČENIKA U SREDNJU ŠKOLU





Kriterijumi za upis učenika romske nacionalnosti u srednje škole za školsku 2005/06. godinu

"Ministarstvo prosvete i sporta Republike Srbije je, u saradnji sa Nacionalnim savetom romske nacionalne manjine, a na osnovu člana 4. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina ("Sl. list SRJ", br. 11/2002), odredilo kriterijume za upis romske dece u srednje škole za 2005/06. godinu.

OPŠTI USLOVI

Upis učenika romske nacionalnosti u srednje škole za školsku 2005/06. godinu sprovešće se u skladu sa Pravilnikom o upisu učenika u srednju školu ("Sl. glasnik RS", br. 45/2004 i 23/2005) i Konkursom o upisu učenika u srednje škole.

Kriterijumi za upis učenika romske nacionalnosti u srednje škole za školsku 2005/06. godinu, radi realizacije Strategije za unapređenje obrazovanja Roma primenjivaće se u slučajevima kada je učenik romske nacionalnosti položio kvalifikacioni ispit a nije se upisao u srednju školu.

MERILA I NAČIN IZBORA UČENIKA

Učenici romske nacionalnosti biće raspoređeni u odgovarajući obrazovni profil, ako ukupan zbir poena, po svim osnovama, koji su ostvarili nije manji za 30 poena od srednje vrednosti bodova potrebnih za određeni obrazovni profil u željenoj školi.

U jedan obrazovni profil, u jednoj školi, može da bude raspoređen samo jedan učenik romske nacionalnosti koji se upisuje radi sprovođenja afirmativne akcije.

U slučaju da ima više učenika romske nacionalnosti koji konkurišu za isti obrazovni profil u jednoj školi, prvenstvo ima onaj učenik koji ima veći ukupan broj bodova."
 


28. 12. 2014.

ZAKON O PREBIVALIŠTU I BORAVIŠTU





I OSNOVNE ODREDBE
Član 1
Ovim zakonom uređuje se prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta, prijavljivanje i odjavljivanje boravišta, prijavljivanje privremenog boravka u inostranstvu, nadležnost i način vođenja odgovarajućih evidencija.
Član 2
Pravo na prebivalište u Republici Srbiji, u smislu ovog zakona, imaju svi građani Republike Srbije koji stalno žive na teritoriji Republike Srbije.
Član 3
Izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) građanin je državljanin Republike Srbije;

2) prebivalište je mesto u kome se građanin nastanio sa namerom da u njemu stalno živi, odnosno mesto u kome se nalazi centar njegovih životnih aktivnosti, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza koje dokazuju njegovu trajnu povezanost s mestom u kome se nastanio;

3) boravište je mesto u kome građanin privremeno boravi van mesta svog prebivališta duže od 90 dana;

4) adresa stanovanja podrazumeva grad, opštinu, naseljeno mesto, ulicu ili trg, kućni broj, sprat i broj stana, u skladu s propisima kojima se uređuje teritorijalna organizacija;

5) pasiviziranje adrese je označavanje u evidenciji nadležnog organa da građanin ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta ili boravišta;

6) nadležni organ je teritorijalno nadležna područna organizaciona jedinica ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, prema prebivalištu ili boravištu lica;

7) inostranstvo je svako mesto van teritorije Republike Srbije.
Član 4
Punoletni građani su dužni da prijave i odjave svoje prebivalište, prijave i odjave boravište, kao i da prijave privremeni boravak u inostranstvu i povratak iz inostranstva, kada je to određeno ovim zakonom.

Prijavu i odjavu prebivališta, odnosno prijavu i odjavu boravišta za maloletno lice ili lice bez poslovne sposobnosti, podnosi njegov roditelj, odnosno staratelj ili drugi zakonski zastupnik.

Ako roditelji nemaju istu adresu stanovanja, prijavu i odjavu podnosi jedan od roditelja uz saglasnost drugog roditelja ili roditelj koji u skladu sa zakonom samostalno vrši roditeljsko pravo.
Član 5
Prijava i odjava prebivališta i boravišta, kao i prijava privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva podnosi se nadležnom organu u mestu u kome se prijavljuje ili iz koga se odjavljuje prebivalište ili boravište.

Prijave i odjave prebivališta, boravišta kao i prijava privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva mogu se podneti i u elektronskom obliku i smatraju se urednim ako su podnete sa ličnom kartom koja poseduje kvalifikovani elektronski sertifikat za digitalno potpisivanje.
Član 6
Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta i boravišta, kao i prijave privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva, građani su dužni da daju istinite podatke.
Član 7
U postupku odlučivanja o prijavi i odjavi prebivališta, prijavi i odjavi boravišta, kao i izdavanja uverenja, potvrda i drugih isprava o činjenicama iz evidencija, primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 8
Odredbe ovog zakona primenjuju se na strance, koji na osnovu posebnog zakona imaju obavezu prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta i boravišta, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

II POSEBNE ODREDBE
Prijava prebivališta
Član 9
Građanin je dužan da nadležnom organu prijavi svoje prebivalište u roku od osam dana od dana nastanjenja na adresi na kojoj prijavljuje prebivalište.

Prijava prebivališta za maloletno lice podnosi se u roku od tri meseca od njegovog rođenja, odnosno osam dana od dana nastanjenja na adresi na kojoj prijavljuje prebivalište.

Prijava prebivališta za lice bez poslovne sposobnosti podnosi se u roku od osam dana od dana nastanjenja na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište.

Prijava prebivališta na novoj adresi stanovanja ujedno znači i odjavu prethodnog prebivališta na teritoriji Republike Srbije.
Član 10
Uz prijavu prebivališta, lice starije od 16 godina dužno je da priloži ličnu kartu, kao i druge isprave i dokaze značajne za prijavljivanje prebivališta.

Uz prijavu prebivališta za lice mlađe od 16 godina koje ne poseduju ličnu kartu, podnosilac prijave prilaže izvod iz matične knjige rođenih.

Za upotrebu isprava iz st. 1. i 2. ovog člana koje ne sadrže istinite podatke odgovorno je lice koje ih stavi u pravni saobraćaj.
Član 11
Građanin može prijaviti prebivalište po osnovu prava svojine na stanu, ugovora o zakupu stana ili drugom pravnom osnovu.

Ukoliko građanin ne može prijaviti prebivalište po osnovu navedenom u stavu 1. ovog člana, nadležni organ mu rešenjem utvrđuje prebivalište na adresi:

1) njegovog stalnog stanovanja, ako su ispunjeni drugi uslovi propisani zakonom;

2) prebivališta njegovog supružnika ili vanbračnog partnera;

3) prebivališta njegovih roditelja;

4) ustanove u kojoj je trajno smešten ili centra za socijalni rad na čijem području se nalazi, uz prijavu građanina toj ustanovi, odnosno centru da će njegova adresa biti na adresi ustanove odnosno centra.

Na rešenje iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove u roku od osam dana od dana prijema rešenja.

Žalba protiv rešenja iz stava 2. ovog člana ne odlaže izvršenje rešenja.

Obrazac prijave iz stava 2. tačka 4) ovog člana propisuje ministar nadležan za unutrašnje poslove, uz saglasnost ministra nadležnog za socijalnu politiku.
Član 12
Podatak o prebivalištu upisuje se u ličnu kartu lica koje se prijavljuje.
Podnosiocu prijave prebivališta za lice mlađe od 16 godina izdaje se odgovarajuća potvrda.
Član 13
Nadležni organ rešenjem odbija prijavu prebivališta ako se ne može utvrditi da građanin ima nameru da stalno stanuje na adresi koju prijavljuje.

Na rešenje iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove u roku od osam dana od dana prijema rešenja.

Žalba protiv rešenja iz stava 1. ovog člana ne odlaže izvršenje rešenja.
Odjava prebivališta
Član 14
Građanin je dužan da odjavi prebivalište ako se iseljava iz Republike Srbije u inostranstvo.

Licu koje odjavljuje prebivališta izdaje se odgovarajuća potvrda.
Prijava i odjava boravišta
Član 15
Građanin je dužan da prijavi boravište nadležnom organu po mestu boravišta u roku od osam dana od dana dolaska u mesto boravišta.

Prijava boravišta važi do isteka vremena navedenog u prijavi, a najduže dve godine.

Licu koje prijavljuje boravište izdaje se odgovarajuća potvrda.

U postupku prijave boravišta primenjuju se odredbe ovog zakona kojima se uređuje postupak prijave prebivališta.
Član 16
Građanin odjavljuje boravište nadležnom organu po mestu boravišta, neposredno pre odlaska iz mesta boravišta.

Licu koje odjavljuje boravište izdaje se odgovarajuća potvrda.

Ako građanin ne odjavi boravište, smatra se da je boravište prestalo pošto istekne vreme navedeno u prijavi.

Ako u prijavi nije navedeno vreme trajanja boravka, a boravište nije odjavljeno, prijava boravišta važi dve godine od dana prijave, nakon čega je građanin dužan da ponovo prijavi boravište ako i dalje boravi u mestu u kome je imao prijavljeno boravište.
Član 17
Ukoliko građanin koji ima pravo na ličnu kartu nema prijavljeno prebivalište niti boravište na teritoriji Republike Srbije, niti mu se u skladu sa članom 11. ovog zakona može rešenjem utvrditi prebivalište, radi izdavanja lične karte rešenjem mu se utvrđuje boravište.

Boravište utvrđeno rešenjem iz stava 1. ovog člana može trajati najduže dve godine od dana kada je utvrđeno, odnosno od dana kada je izdata lična karta.
Pasiviziranje prebivališta i boravišta
Član 18
Na zahtev suda, organa državne uprave, drugog organa ili organizacije, kao i drugog pravnog ili fizičkog lica, koje ima opravdan pravni interes, nadležni organ vrši proveru činjenice stalnog stanovanja, odnosno privremenog boravka na adresi na kojoj je građanin prijavio prebivalište, odnosno boravište.

Ako utvrdi da građanin ne stanuje na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište, odnosno boravište ili ako utvrdi da je prilikom prijave prebivališta, odnosno boravišta dao neistinite podatke, nadležni organ donosi rešenje kojim pasivizira adresu prebivališta, odnosno boravišta.

Pošto je nadležni organ pasivizirao adresu prebivališta, odnosno boravišta, građanin koji živi na teritoriji Republike Srbije dužan je da prijavi prebivalište i adresu na kojoj stanuje u roku od osam dana od dana prijema rešenja iz stava 2. ovog člana.

Ako građanin ne prijavi prebivalište na način predviđen u stavu 3. ovog člana, nadležni organ mu utvrđuje prebivalište u skladu sa članom 11. stav 2. ovog zakona.

Na rešenja iz st. 2. i 4. ovog člana može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove u roku od osam dana od dana prijema rešenja.

Nadležni organ će, po službenoj dužnosti, pasivizirati adresu prebivališta, odnosno boravišta, u slučaju prestanka državljanstva Republike Srbije ili smrti građanina.
Prijava privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva
Član 19
Građani koji odlaze u inostranstvo s namerom da neprekidno borave u inostranstvu duže od 90 dana dužni su da, pre odlaska, nadležnom organu prijave privremeni boravak u inostranstvu.

Građani koji odu u inostranstvo s namerom da neprekidno borave u inostranstvu ne duže od 90 dana, a svoj boravak produže, dužni su da privremeni boravak u inostranstvu duži od 90 dana prijave nadležnom organu, preko diplomatsko-konzularnog predstavništva.

Građani iz st. 1. i 2. ovog člana dužni su da prijave povratak u zemlju u roku od osam dana od dana povratka u mesto prebivališta.

U slučajevima iz st. 1-3. ovog člana građani su dužni da podnesu prijavu i za maloletna lica ukoliko ona putuju sa njima.

Podnosiocu prijave privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva izdaje se odgovarajuća potvrda.
Obaveštavanje nadležnog organa
Član 20
Organ nadležan za izvršenje krivičnih sankcija dužan je da obavesti nadležni organ na čijoj teritoriji osuđeno lice ima prebivalište da je osuđeno lice smešteno, odnosno otpušteno sa izdržavanja kazne čim to lice stupi na izdržavanje kazne, odnosno neposredno nakon što je otpušteno, a nadležni organ taj podatak unosi u evidenciju prebivališta.
Član 21
Pravno lice, preduzetnik i fizičko lice koje pruža usluge smeštaja dužno je da vodi evidenciju dolazaka i odlazaka građana u skladu s propisima kojima se uređuje oblast turizma.

Lice koje pruža usluge smeštaja dužno je da stavi na uvid podatke iz evidencije iz stava 1. ovog člana policijskom službeniku, na njegov zahtev.
Član 22
Građani koji primaju na stanovanje lica koja su obavezna da prijave prebivalište, odnosno boravište, dužni su da omoguće da ta lica budu prijavljena i da im učine dostupnim svu neophodnu dokumentaciju za prijavljivanje prebivališta, odnosno boravišta.
Član 23
Nadzor nad sprovođenjem propisa o prijavljivanju i odjavljivanju prebivališta, kao i prijavljivanju i odjavljivanju boravišta, vrši ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove.
Evidencija prebivališta, boravišta i privremenog boravka u inostranstvu
Član 24
Evidencije prebivališta, boravišta i privremenog boravka u inostranstvu vodi ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, u elektronskom obliku.

Prebivalište građana evidentira se u evidenciji o izdatim ličnim kartama, koja ujedno služi i kao evidencija prebivališta, ili se o tome vodi posebna evidencija.

Evidencija privremenog boravka u inostranstvu je sastavni deo evidencije prebivališta.

Evidencija prebivališta i boravišta građana je jedinstvena i sadrži sledeće podatke: jedinstveni matični broj građana, ime i prezime, rođeno prezime, pol, datum i mesto rođenja, ime i prezime oba roditelja, odnosno staratelja, jedinstveni matični broj roditelja, odnosno staratelja, adresu prebivališta (boravišta, prebivališta u inostranstvu), zanimanje, državljanstvo, bračno stanje i datum prijave, odnosno odjave prebivališta, boravišta ili privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva.

Evidencije prebivališta i boravišta građana čuvaju se trajno.
Član 25
Na zahtev građanina nadležni organ izdaje uverenje o njegovom prebivalištu ili boravištu, koje predstavlja javnu ispravu i sadrži podatke iz evidencije prebivališta i boravišta građana.

Građanin ima pravo da traži ispravku netačnih i zastarelih podataka koji se na njega odnose.

Na zahtev suda, organa državne uprave, drugog organa ili organizacije, kao i drugog pravnog ili fizičkog lica, koje ima opravdan pravni interes, nadležni organ je dužan da dostavi tražene podatke iz evidencije prebivališta i boravišta građana, u skladu s propisima o zaštiti podataka o ličnosti.

Nadležni organ može podatke iz evidencije prebivališta i boravišta građana davati državnim i drugim organima i organizacijama, kao i drugim pravnim i fizičkim licima, pod sledećim uslovima:

1) ako su zakonom ili drugim propisima ovlašćeni da traže i primaju te podatke;

2) ako su im ti podaci neophodni za izvršavanje poslova iz njihove nadležnosti;

3) ako obezbeđuju zaštitu ličnih podataka.
Član 26
Podzakonske akte kojima se bliže uređuje postupak prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta i boravišta građana, prijavljivanja privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva, pasiviziranja prebivališta i boravišta, obrasce i način vođenja evidencija, donosi ministar nadležan za unutrašnje poslove.
III KAZNENE ODREDBE
Član 27
Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice:

1) ako ne prijavi prebivalište u roku utvrđenom u članu 9. st. 1-3. ovog zakona;

2) ako ne odjavi prebivalište u slučaju iseljenja iz Republike Srbije (član 14. stav 1. ovog zakona);

3) ako ne prijavi boravište u roku utvrđenom u članu 15. stav 1. ovog zakona;

4) ako ne prijavi prebivalište i adresu na kojoj stanuje u roku od osam dana od dana prijema rešenja o pasiviziranju adrese prebivališta, odnosno boravišta (član 18. stav 3. ovog zakona);

5) ako ne prijavi privremeni boravak u inostranstvu duži od 90 dana ili ako ne prijavi povratak u zemlju, u skladu sa članom 19. st. 1-4. ovog zakona;

6) ako policijskom službeniku ne stavi na uvid evidenciju dolazaka i odlazaka građana (član 21. stav 2. ovog zakona);

7) ako primi na stanovanje lica koja su obavezna da prijave prebivalište, odnosno boravište, a ne učine im dostupnim svu neophodnu dokumentaciju za prijavljivanje prebivališta, odnosno boravišta (član 22. ovog zakona).

Za prekršaj iz stava 1. tačka 6) ovog člana kazniće se pravno lice novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 300.000 dinara.

Za prekršaj iz stava 1. tačka 6) ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 30.000 do 150.000 dinara.

Za prekršaj iz stava 1. tačka 6) ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 300.000 dinara.

IV PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 28
Građani koji su prijavili prebivalište u Republici Srbiji po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu dužni da ponovo prijave svoje prebivalište.
Član 29
Državljanima bivših republika SFRJ ili državljanima druge države nastale na teritoriji bivše SFRJ, koji nemaju državljanstvo Republike Srbije, a imaju prijavljeno prebivalište na teritoriji Republike Srbije, nadležni organ će pasivizirati adresu prebivališta u Republici Srbiji po isteku važenja lične karte izdate od nadležnih organa u Republici Srbiji.
Član 30
Građani koji su prijavili boravište na teritoriji Republike Srbije pre stupanja na snagu ovog zakona dužni su da prijave boravište u skladu sa odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 31
Propisi za sprovođenje ovog zakona doneće se u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, osim propisa iz člana 11. stav 5. ovog zakona koji će biti donet u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Do donošenja podzakonskih propisa na osnovu ovog zakona, primenjuju se podzakonski propisi doneti na osnovu zakona koji je bio na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona, ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.
Član 32
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o prebivalištu i boravištu građana ("Službeni glasnik SRS", br. 42/77 - prečišćen tekst i 25/89 i "Službeni glasnik RS", br. 53/93 - dr. zakon, 67/93 - dr. zakon, 48/94 - dr. zakon i 101/05 - dr. zakon).
Član 33
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".


ZAKON O SOCIJALNOM STANOVANJU



Član 1
Ovim zakonom uređuju se uslovi za održivi razvoj socijalnog stanovanja i način obezbeđivanja i korišćenja sredstava za razvoj socijalnog stanovanja, kao i druga pitanja od značaja za socijalno stanovanje.
Član 2
Socijalno stanovanje u smislu ovog zakona jeste stanovanje odgovarajućeg standarda koje se obezbeđuje uz podršku države, u skladu sa strategijom socijalnog stanovanja i programima za realizaciju strategije, domaćinstvima koja iz socijalnih, ekonomskih i drugih razloga ne mogu da obezbede stan po tržišnim uslovima.
Član 3
Radi obezbeđivanja uslova za održivi razvoj socijalnog stanovanja u Republici Srbiji, a u cilju realizacije utvrđene nacionalne stambene politike, kojom se određuju i mere za njeno sprovođenje, donosi se Nacionalna strategija socijalnog stanovanja (u daljem tekstu: Strategija) i Akcioni plan za njeno sprovođenje (u daljem tekstu: Akcioni plan).
Član 4
Opština, grad i grad Beograd (u daljem tekstu: jedinica lokalne samouprave), radi obezbeđivanja uslova za razvoj socijalnog stanovanja:

1) donosi lokalnu stambenu strategiju u skladu sa Nacionalnom strategijom socijalnog stanovanja;

2) donosi, u skladu sa lokalnom stambenom strategijom i Nacionalnom strategijom socijalnog stanovanja, programe socijalnog stanovanja;

3) planira budžetska sredstva za sprovođenje lokalne stambene strategije;

4) obezbeđuje razvoj socijalnog stanovanja putem odgovarajuće zemljišne politike i planiranja i uređenja prostora;

5) vodi registar stanova;

6) osniva samostalno ili zajedno sa drugim zainteresovanim jedinicama lokalne samouprave neprofitnu stambenu organizaciju (stambenu agenciju) radi sprovođenja lokalne stambene strategije, realizacije programa socijalnog stanovanja i upravljanja stanovima za socijalno stanovanje datim pod zakup, kao i radi obavljanja drugih aktivnosti od javnog interesa u oblasti stanovanja.
Član 5
Strategija i Akcioni plan donose se za teritoriju Republike Srbije.

Strategijom se određuju dugoročni i srednjoročni ciljevi razvoja socijalnog stanovanja, u skladu sa regionalnim, ukupnim ekonomskim i socijalnim razvojem, izvori i način obezbeđivanja sredstava za realizaciju Strategije, razvoj socijalnog stanovanja i drugi elementi od značaja za socijalno stanovanje.

Strategiju i Akcioni plan donosi Vlada na predlog ministarstva nadležnog za stambene poslove. Strategija se donosi za period od najmanje 10 godina, a 

Akcioni plan za period od najmanje pet godina.

Akcionim planom se operativno razrađuju ciljevi, mere i aktivnosti definisane u Strategiji.

Rok za donošenje Strategije je šest meseci (180 dana) od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Strategija i Akcioni plan se objavljuju u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Član 6
Radi realizacije Strategije i Akcionog plana donose se programi socijalnog 
stanovanja.

Programe iz stava 1. ovog člana donosi Vlada na predlog ministarstva nadležnog za stambene poslove.
Član 7
Programima iz člana 6. stav 1. ovog zakona utvrđuju se naročito:
1) prioriteti u pogledu projekta, ciljnih grupa i obima sredstava;
2) kriterijumi pod kojima se sredstva utvrđena programom mogu koristiti;
3) uslovi odobravanja i vraćanja sredstava.
Član 8
Sredstva za socijalno stanovanje obezbeđuju se iz:

1) budžeta Republike Srbije;

2) donacija;

3) domaćih i inostranih kredita;

4) sredstava od otplate kredita odobrenih u skladu sa ovim zakonom;

5) drugih izvora u skladu sa zakonom.
Član 9
Sredstva iz člana 8. ovog zakona koriste se za:

1) odobravanje dugoročnih kredita neprofitnim stambenim organizacijama radi obezbeđivanja stanova za socijalno stanovanje;

2) odobravanje dugoročnih kredita fizičkim i pravnim licima za obezbeđivanje stanova za socijalno stanovanje;

3) podsticanje dugoročne stambene štednje;

4) podsticanje različitih vidova pribavljanja stanova za socijalno stanovanje u vlasništvu ili u zakup;

5) podsticanje različitih vidova pribavljanja stanova za socijalno stanovanje osoba sa invaliditetom, kao i ličnih i porodičnih vojnih invalida i civilnih invalida rata;

6) podsticanje partnerstva javnog i privatnog sektora u oblasti socijalnog stanovanja;

7) podsticanje različitih vidova izgradnje za stanovanje uz podršku za osobe sa invaliditetom;

8) druge namene u skladu sa ovim zakonom i programom.

Vlada bliže propisuje merila i kriterijume za korišćenje sredstava za namene iz stava 1. ovog člana, na predlog ministarstva nadležnog za stambene poslove.
Član 10
Pravo na rešavanje stambenih potreba u skladu sa ovim zakonom imaju lica koja su bez stana, odnosno lica bez stana odgovarajućeg standarda i koja iz 
prihoda koje ostvaruju ne mogu da obezbede stan po tržišnim uslovima.

Osnovna merila za utvrđivanje reda prvenstva za rešavanje stambenih potreba lica iz stava 1. ovog člana su:

1) stambeni status,

2) visina primanja,

3) zdravstveno stanje,

4) invalidnost,

5) broj članova domaćinstva,

6) imovinsko stanje.

U određivanju reda prvenstva po osnovnim merilima prednost će imati lica koja pripadaju ranjivim društvenim grupama: mladi, deca bez roditeljskog staranja, samohrani roditelji, porodice sa više dece, samačka domaćinstva, lica preko 65 godina starosti, osobe sa invaliditetom, lični vojni invalidi, porodični vojni invalidi, civilni invalidi rata, izbeglice i interno raseljena lica, Romi i pripadnici drugih socijalno ranjivih grupa.

Vlada u okviru svakog posebnog programa socijalnog stanovanja bliže propisuje uslove i merila iz st. 1, 2. i 3. ovog člana.

Jedinica lokalne samouprave u okviru svakog pojedinačnog programa socijalnog stanovanja posebno propisuje uslove i merila za rešavanje stambenih potreba domaćinstava iz st. 1, 2. i 3. ovog člana, u skladu sa uslovima i merilima iz odgovarajućeg dokumenta Vlade.

Uslovi i merila iz st. 2. i 3. ovog člana propisuju se u skladu sa merama i politikama definisanim u strateškim dokumentima Republike Srbije i u cilju podsticanja ravnomernog regionalnog razvoja i ukupnog razvoja Republike Srbije.
Član 11
Radi obezbeđivanja uslova za održivi razvoj socijalnog stanovanja, kao i obezbeđivanja i korišćenja sredstava za namene utvrđene ovim zakonom, Vlada će osnovati Republičku agenciju za stanovanje (u daljem tekstu: Agencija).

Na osnivanje i pravni položaj Agencije primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju javne agencije.

Saglasnost na akt kojim se utvrđuju visina plata i broj zaposlenih u Agenciji daje Vlada.
Član 12
Agencija, u skladu sa ovim zakonom i osnivačkim aktom, obavlja poslove koji se odnose na: upravljanje sredstvima namenjenim za socijalno stanovanje; izradu dugoročnih, srednjoročnih i godišnjih programa rada Agencije; pripremu modela finansiranja programa socijalnog stanovanja; izbor programa socijalnog stanovanja koji ispunjavaju uslove za finansiranje; kontrolu namenskog korišćenja sredstava sa stanovišta ostvarivanja ciljeva i zadataka razvoja socijalnog stanovanja; pružanje stručne pomoći i tehničke podrške u izradi i realizaciji programa socijalnog stanovanja; organizovanje stručnih aktivnosti na izradi normativa i drugih dokumenata koji unapređuju delatnost Agencije; druge zadatke i poslove od značaja za rad Agencije.
Član 13
Obezbeđivanje, odnosno pribavljanje, upravljanje i davanje u zakup stanova namenjenih za socijalno stanovanje, kao i upravljanje izgradnjom stanova sa mogućnošću sticanja svojine putem prodaje pod neprofitnim uslovima mogu obavljati neprofitne stambene organizacije.

Neprofitna stambena organizacija može da obavlja poslove iz stava 1. ovog člana ako je upisana u odgovarajući registar za obavljanje te vrste poslova i ako je upisana u poseban registar neprofitnih stambenih organizacija koje vodi ministarstvo nadležno za stambene poslove.

Neprofitne stambene organizacije mogu biti stambene agencije, koje osnivaju jedinice lokalne samouprave, stambene zadruge, osnovane i organizovane u skladu sa zakonom i drugi organizacioni oblici.

U cilju obavljanja poslova iz stava 1. ovog člana, kao i poslova na realizaciji programa za socijalno stanovanje, neprofitna stambena organizacija može konkurisati za dobijanje finansijskih sredstva koja se, u skladu sa ovim zakonom, obezbeđuju za te namene.

Višak prihoda nad rashodima neprofitna stambena organizacija može preneti u narednu godinu za obavljanje poslova iz stava 1. ovog člana.
Neprofitna stambena organizacija dužna je da u obavljanju poslova iz stava 1. ovog člana primenjuje propisane standarde i normative za planiranje, projektovanje, građenje, korišćenje i održavanje stanova za socijalno stanovanje i za korišćenje zemljišta za izgradnju, propisan način određivanja zakupnine i postupak nabavke dobara, usluga i radova u izgradnji stanova, kao i druge propisane uslove.

Vlada bliže propisuje uslove, standarde i normative iz stava 6. ovog člana.
Član 14
Ministarstvo nadležno za stambene poslove vodi poseban registar neprofitnih stambenih organizacija.

U registar iz stava 1. ovog člana može da se upiše neprofitna stambena organizacija koja je upisana u odgovarajući registar i koja ima licencu za obavljanje poslova iz člana 13. stav 1. ovog zakona (u daljem tekstu: licenca za rad).

Licencu za rad izdaje ministar nadležan za stambene poslove neprofitnoj organizaciji koja ispunjava propisane uslove.

Izdatu licencu za rad ministar nadležan za stambene poslove može rešenjem oduzeti ako utvrdi da neprofitna stambena organizacija ne posluje u skladu sa propisanim uslovima.

Ministar nadležan za stambene poslove bliže propisuje uslove za izdavanje i oduzimanje licence za rad, kao i sadržinu posebnog registra iz stava 1. ovog člana.
Član 15
Radi obezbeđivanja uslova za socijalno stanovanje, korišćenje sredstava za namene utvrđene ovim zakonom i pripreme godišnjeg programa, korišćenje preostalih sredstava solidarne stambene izgradnje, jedinice lokalne samouprave mogu da osnuju neprofitnu stambenu organizaciju (u daljem tekstu: stambena agencija).

U rad organa stambene agencije na lokalnom nivou uključiće se obavezno zastupnici reprezentativnih sindikata.
Član 16
Stambena agencija:

1) prikuplja podatke potrebne za izradu i utvrđivanje stambene politike lokalne samouprave (snimanje i analiza postojećeg stambenog fonda i stambenih potreba i dr.);

2) upravlja projektima izgradnje stanova za socijalno stanovanje za izdavanje u zakup na određeno vreme, bez mogućnosti otkupa ili kupovine, odnosno bez mogućnosti sticanja svojine putem kupovine;

3) upravlja izgradnjom stanova za prodaju pod neprofitnim uslovima i ugovara prodaju tih stanova;

4) izrađuje programe za realizaciju utvrđene stambene politike lokalne samouprave;

5) vrši upravljanje u vezi sa korišćenjem i održavanjem stanova za socijalno stanovanje koji se izdaju pod zakup (naplata zakupnine, otplata kredita prema Agenciji i drugim zajmodavcima, organizovanje poslova održavanja stanova i dr.);

6) obavlja poslove koji se odnose na izbor stanova za socijalno stanovanje, ugovaranje zakupa i kupovine stanova, naplate zakupnine, u saradnji sa institucijama socijalne zaštite i organima lokalne samouprave;

7) razvija nove programe finansiranja socijalnog stanovanja i podstiče partnerski odnos između javnog i privatnog sektora u oblasti socijalnog stanovanja;

8) stara se da najmanje 10% stanova namenjenih za socijalno stanovanje bude izgrađeno u skladu sa standardima pristupačnosti objekata od javnog interesa propisanih propisima koji uređuju oblast izgradnje i planiranja;

9) obavlja i druge poslove u oblasti stanovanja od značaja za opštinu.
Član 17
Sredstva za osnivanje i rad stambene agencije obezbeđuju se iz:

1) budžeta jedinice lokalne samouprave po osnovu prihoda od zakupa stanova iz programa socijalnog stanovanja i zakupa stanova u državnoj svojini koje koristi jedinica lokalne samouprave;

2) donacija;

3) primanja od prodaje nefinansijske imovine;

4) kreditnih sredstava odobrenih od strane Agencije;

5) primanja od zaduživanja prema međunarodnim institucijama za finansiranje socijalnog stanovanja;

6) sredstava od otplate kredita za raspodeljene stanove solidarnosti ako aktom nadležnog organa jedinice lokalne samouprave nije drukčije određeno;

7) sopstvenih sredstava;

8) drugih izvora u skladu sa zakonom.
Član 18
Stanovi za socijalno stanovanje pribavljeni sredstvima obezbeđenim u skladu sa članom 8. koji se daju u zakup, ne mogu se otkupljivati, niti davati u trajno vlasništvo.

Korisnici stanova za socijalno stanovanje ne mogu davati u podzakup ili otuđivati stan za socijalno stanovanje na koji su stekli pravo u skladu sa ovim zakonom.
Član 19
Sve podzakonske akte neophodne za sprovođenje ovog zakona doneće Vlada na predlog ministarstva nadležnog za stambene poslove u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 20
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".


KVALITETNO OBRAZOVANјE PRIPADNIKA NACIONALNIH MANјINA NA MATERNјEM JEZIKU JE U INTERESU CELOG DRUŠTVA




КВАЛИТЕТНО ОБРАЗОВАЊЕ ПРИПАДНИКА НАЦИОНАЛНИХ МАЊИНА НА МАТЕРЊЕМ ЈЕЗИКУ ЈЕ У ИНТЕРЕСУ ЦЕЛОГ ДРУШТВА

среда, 22. октобар 2014.

Како унапредити образовни систем и обезбедити припадницима националних мањина да након завршетка школовања имају функционално знање српског језика и самим тим једнаке шансе у друштву, била је једна од тема састанка који је одржан у просторијама Заштитника грађана, на коме су били представници Министарства просвете, науке и технолошког развоја, Покрајинског секретаријата за образовање, прописе, управу и националне мањине-националне заједнице и Канцеларије за људска и мањинска права Владе РС.

Заменик заштитника грађана Роберт Сепи је истакао да због одлагања решавања проблема; значајан број припадника националних мањина након завршеног школовања не знају српски језик или га не знају не довољно добро. То је препрека њиховој интеграцији у српско друштво и отвара простор за сегрегацију. Заштитник грађана је 2010. године упутио Министарству Мишљење са превентивним препорукама за унапређее квалитета наставе. Циљ препорука је да ученици, припадници националних мањина, по завршетку школовања имају активно знање српског језика, а ученици српске националности да имају знање језика националне мањине, као језика друштвене средине, рекао је Сепи и додао да те препоруке нису извршене.

Помоћница министра просвете Зорана Лужанин најавила је формирање радне групе која ће се бавити развојем стандарда за учење српског језика као нематерњег, као и развојем образовања на језицима националних мањина у складу са Стратегијом развоја и унапређења образовања.

Помоћница покрајинског секретара Љубица Срђанов рекла је да тај секретаријат на проблеме у образовању указује надлежном министарству годинама. Она је додала да је уочено да се деца школују на српском језику, а не на матерњем језику, имајући у виду касније могућности за образовање, односно непостојање образовних профила на матерњем језику.

Представници Канцеларије изнели су информације о проблемима примене афирмативних мера приликом уписа ученика ромске националности и скренули пажњу на значај решавања проблема непознавања српског језика посебно код ромске деце која живе у неформалним насељима и деце која су са родитељима враћена по основу Споразума о реадмисији.




KVALITETNO OBRAZOVANјE PRIPADNIKA NACIONALNIH MANјINA NA MATERNјEM JEZIKU JE U INTERESU CELOG DRUŠTVA

sreda, 22. oktobar 2014.

Kako unaprediti obrazovni sistem i obezbediti pripadnicima nacionalnih manjina da nakon završetka školovanja imaju funkcionalno znanje srpskog jezika i samim tim jednake šanse u društvu, bila je jedna od tema sastanka koji je održan u prostorijama Zaštitnika građana, na kome su bili predstavnici Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine-nacionalne zajednice i Kancelarije za lјudska i manjinska prava Vlade RS.

Zamenik zaštitnika građana Robert Sepi je istakao da zbog odlaganja rešavanja problema; značajan broj pripadnika nacionalnih manjina nakon završenog školovanja ne znaju srpski jezik ili ga ne znaju ne dovolјno dobro. To je prepreka njihovoj integraciji u srpsko društvo i otvara prostor za segregaciju. Zaštitnik građana je 2010. godine uputio Ministarstvu Mišlјenje sa preventivnim preporukama za unapređee kvaliteta nastave. Cilј preporuka je da učenici, pripadnici nacionalnih manjina, po završetku školovanja imaju aktivno znanje srpskog jezika, a učenici srpske nacionalnosti da imaju znanje jezika nacionalne manjine, kao jezika društvene sredine, rekao je Sepi i dodao da te preporuke nisu izvršene.

Pomoćnica ministra prosvete Zorana Lužanin najavila je formiranje radne grupe koja će se baviti razvojem standarda za učenje srpskog jezika kao nematernjeg, kao i razvojem obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina u skladu sa Strategijom razvoja i unapređenja obrazovanja.
Pomoćnica pokrajinskog sekretara Ljubica Srđanov rekla je da taj sekretarijat na probleme u obrazovanju ukazuje nadležnom ministarstvu godinama. Ona je dodala da je uočeno da se deca školuju na srpskom jeziku, a ne na maternjem jeziku, imajući u vidu kasnije mogućnosti za obrazovanje, odnosno nepostojanje obrazovnih profila na maternjem jeziku.

Predstavnici Kancelarije izneli su informacije o problemima primene afirmativnih mera prilikom upisa učenika romske nacionalnosti i skrenuli pažnju na značaj rešavanja problema nepoznavanja srpskog jezika posebno kod romske dece koja žive u neformalnim naselјima i dece koja su sa roditelјima vraćena po osnovu Sporazuma o readmisiji.