Enisa Milanović
MISLI NA PLAFONU U „Rudarskoj“br.59.Tuzla,u Đačkom
Domu, Srebrenica,Bratunac,Zvornik je u malom. Svaka soba po pet drvenih
kreveta. Misli na plafonu: Nastala je i godina deveta, djeca,žene,ljudi,starci
i starice, opljakčani sjede i kao prosjaci bez ijedne pare, nadaju se lažnim
obećanjima. Pare za njih stižu sa svih strana, ali ništa njima! Oni služe samo
stranim slikanjima. Svako jutro svane. Svaka noć i bez želje dođe.
Sjede,šute,razmišljaju,nadaju se. I sami ne znaju zašto,čemu i dokle? I
tako,dan za danom i život prođe. Đački Dom je zgrada sa tri sprata. Svaka soba,jedan
prozor,jedna vrata. Ljudi u njemu čudna pogleda i srca prazna. Za doručak ne
pitaju. Za ručak i ne mare. Za večeru-plafon i na njemu misli da odmore, da se
prisjete, živi su i da se ne zaborave. I noći i dani i mjeseci i godine. Kako
doći do lične karte? Kako doći do babine i djedove imovine? Kako doći u svoje
selo i na svoje imanje? Po plafonu velikim slovima uvijek isto pitanje!
Srebrenica,Bratunac,Zvornik i okolina, već deveta je pitanje svima. Vratiti
ćemo se domu svome, doći će i to doba, okupati ćemo se bar jednom kako treba.
Uzdajmo se u dragog Alaha, vidi on sve sa neba. I slikanju za strance biće
kraja. Živjeti će nam djeca u pročelju našeg raja. Autor:Esed Džemal
Behaderović & Enisa Angie Milinović(21.04.2013.godine)
Nema komentara:
Objavi komentar