TRAGOM ! VESTI -INFORMACIJA- REAKCIJA -
SIROMAŠTVO U REGIJI BOGATIH
Pokušajte se staviti u kožu
međimurskih Roma
Ceste kroz Međimurje, tu najbogatiju hrvatsku regiju, glatke su kao
glazura na torti, a biciklističke staze uredno su označene. Kuće urednih
okućnica, ponegdje i brižno osmišljenih vrtova, natisnute su u pravilne redove.
Iz smjera Nedelišća kroz takav se pejzaž stiže do Paraga, jednog od najvećih
romskih naselja u Hrvatskoj
Dok izlazimo iz auta pred kućom našeg domaćina, Vida Oršuša, bivšeg predsjednika Mjesnog odbora Parag, posvuda
živost. U pokrajnjim uličicama koje vijugaju kroz naselje tinejdžeri
popravljaju bicikle, mlađi muškarci spremaju drva za zimu, starci znatiželjno
dižu poglede prema došljacima, a djeca, kao i na svakom drugom mjestu, jurcaju
prema kameri. Kuće su ovdje znatno manje od onih koje smo ranije vidjeli. Tek
nekolicina je ožbukana i dovršena, ostale više djeluju kao spomenik
preživljavanja. Kad prema nama krene 56-godišnji gospodin Vid Oršuš polako nam
prilaze i neki stariji stanovnici naselja.
Prije tjedan dana mještani naselja Parag i njihovi susjedi iz Gornjeg
Hrašćana dospjeli su na naslovnice zbog ružnog incidenta koji je popratio
polazak 44-ero romske djece na predškolski odgoj u područnu školu u Gornjem
Hrašćanu. Grube i okrutne riječi koje su mještani Hrašćana uputili
šestogodišnjacima na prvi dan škole otjeravši ih natrag u autobus kojim su
došli rijetko su koga ostavile ravnodušnim. Stanovnicima Gornjeg Hrašćana nije
bilo pravo da njihovih desetak mališana pohađa školu s brojnijom romskom djecom
pa su im pravo na školovanje odlučili pokušati oduzeti prijetnjama. Sila je,
srećom, izostala, a nekoliko dana nakon nemilog događaja i romska i djeca mještana
Gornjeg Hrašćana dijelila su školske klupe i zajedno učila prva slova. Dakako,
situacija nije idilična, ali stvar se smirila, kaže Vida Oršuš, dok pored nas
prolazi školski autobus koji vraća djecu s nastave.
'Znalo se još od lipnja da će naša djeca ići u predškolu u Gornji
Hrašćan. Kome je ovo trebalo, nije mi jasno', kaže Oršuš.
Sukob oko školovanja romske djece u Međimurju započeo je prije nekoliko
godina. Prosvjetari su odvajanje romske djece u zasebne razrede pravdali
nepoznavanjem jezika, nedostatkom discipline i nejednakom razinom obrazovanja,
no Europski sud za ljudska prava ocijenio je takvu praksu segregacijskom i
naložio Hrvatskoj da plati kaznu i odustane od takve organizacije školovanja.
Da problem školovanja romske djece nije samo hrvatska specifičnost, govore i
podaci iz drugih europskih zemalja u kojima romsku djecu šalju u škole za
mentalno hendikepiranu djecu, primjerice u Slovačkoj, Nizozemskoj ili Češkoj.
Osim toga, Romi su u nekima od EU-zemalja čak i danas izloženi progonima i deportacijama,
prisjetimo se Mađarske, Italije i Francuske.
U Paragu živi oko 2500 stanovnika. Baš kao i njihovi susjedi iz Gornjeg
Hrašćana, ali i iz drugih dijelova Hrvatske, i ovdje ljudi pokušavaju
preživjeti, kupiti drva za zimu, poslati djecu u školu, platiti užinu,
podmiriti režije...
Vezane vijesti
'Teško nam je svima, i nama Romima i vama Hrvatima. Ovdje u naselju ima
ljudi koji su završili škole za soboslikare, bravare, elektromehaničare, ali
nigdje ne mogu dobiti posao, onda rade jedino što mogu, skupljaju staro željezo
da prehrane obitelj', kaže Oršuš koji je 35 godina radio za lokalno
vodoprivredno poduzeće. Prema novim propisima, da biste skupljali staro
željezo, morate imati registriran obrt, što većina skupljača željeza nema, pa
riskira visoke kazne. Policajci su, kažu u Paragu, toliko revni da ih svaki put
kad zaustave vozilo šalju i na tehnički pregled. 'Samo zato što smo Romi', kaže
stariji čovjek koji se nije htio predstaviti.
Prije tri godine Parag je posjetio Vincent Degert, tadašnji predstavnik
EU za Hrvatsku. Tada je u naselje uvedena struja i voda, a dogovoreno je da će
se stanovnicima financirati i ogrjev koji upravo svi spominju. Zbog neplaćenih
komunalija, kažu, nije im isplaćen novac za ogrjev pa se u strahu od zime mnogi
ovih dana upućuju u obližnju šumu skupiti nešto drva.
Politika u naselju
uglavnom nije tema. Iako je na gotovo svaku kuću obješena i satelitska antena
iznutra ne dopire ozbiljan glas spikera, nego se posvuda razliježe romska
muzika. Oršuš s ponosom ističe da je upoznao Franju Tuđmana, koji ga se, sudeći
prema izrazu lica, jako dojmio. 'Većinom su ovdje ljudi HDZ-ovci', kaže, ali
ima riječi hvale i za aktualnog premijera. 'Od svih njih najbolji je bio Tito.
Dok je njega bilo svi smo dobro živjeli... I radili', kaže Oršuš.
U šetnji kroz naselje neprekidno nas prate razigrana djeca. Kako se koje pridruži glasno nam poželi dobar dan. I Oršušev mlađi unuk prošao je kroz dramu prvog školskog dana u Gornjem Hrašćanu. Iako povrijeđen nasrtajem na mališane, njegov je djed sretan što pohađa predškolu, želi da nauči pisati i čitati, da stekne zvanje. Tako razmišljaju i ostali s kojima smo razgovarali. Školu smatraju temeljem za budućnost svoje djece. Svojim nasljednicima u Mjesnom odboru Oršuš nije pretjerano zadovoljan. Smatra da bi trebali činiti više za dobrobit naselja. 'Ako mi Romi ne pomognemo sebi, nitko nam neće moći pomoći', kaže Oršuš.
U školu djecu šalje i 39-godišnji Alija. Prije nekoliko godina zagrebačku je Ferenčicu ostavio zbog ljubavi. Oženio je djevojku iz Paraga i zasnovao obitelj. Bavio se tekstilom, a danas, kao i brojni hrvatski građani, kredit za kuću koju je kupio više ne može otplaćivati. Dok premeće papire svoje jedine nekretnine tresu mu se ruke. Prije nekoliko godina sudjelovao je u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom i pobjegao s mjesta nesreće. Uhićen je i odslužio je godinu dana zatvorske kazne. Trenutno je na uvjetnoj slobodi, ali je iza rešetaka završila supruga koja je počela prosjačiti kad je završio u zatvoru jer nije imala čime prehraniti djecu. U velikoj kući atmosfera je teška, djeca su tiha, a Alija ne zna što bi. Preklinjao je, kaže, socijalnu radnicu da mu pomogne suprugu vratiti kući, neuspješno. 'Pijem apaurine, noću ne spavam, neka mene vrate u zatvor, djeci treba majka, a socijalna radnica mi neće pomoći. Kaže, imaš bolju kuću nego ja. Pa ne mogu ih hraniti zidovima', zaključuje Alija.
U Gornjem Hrašćanu na ulici nigdje nikoga. U školi atmosfera je živahna, predškolci iz oba naselja zajedno stječu prva znanja u lijepo uređenoj učionici. Nemaju jednake uvjete života, ali svi oni imaju pravo na priliku da u 'veliku' školu krenu s jednakih startnih pozicija. Božena Dogša, ravnateljica Osnovne škole dr. Ivan Novak u Macincu, pod koju spada i područni odjel u Gornjem Hrašćanu, kao i predškolci, kaže da su zadovoljni jer se konačno mogu baviti onime zbog čega su ovdje, obrazovanjem. Taj posao im nitko ne smije pokvariti.
U šetnji kroz naselje neprekidno nas prate razigrana djeca. Kako se koje pridruži glasno nam poželi dobar dan. I Oršušev mlađi unuk prošao je kroz dramu prvog školskog dana u Gornjem Hrašćanu. Iako povrijeđen nasrtajem na mališane, njegov je djed sretan što pohađa predškolu, želi da nauči pisati i čitati, da stekne zvanje. Tako razmišljaju i ostali s kojima smo razgovarali. Školu smatraju temeljem za budućnost svoje djece. Svojim nasljednicima u Mjesnom odboru Oršuš nije pretjerano zadovoljan. Smatra da bi trebali činiti više za dobrobit naselja. 'Ako mi Romi ne pomognemo sebi, nitko nam neće moći pomoći', kaže Oršuš.
U školu djecu šalje i 39-godišnji Alija. Prije nekoliko godina zagrebačku je Ferenčicu ostavio zbog ljubavi. Oženio je djevojku iz Paraga i zasnovao obitelj. Bavio se tekstilom, a danas, kao i brojni hrvatski građani, kredit za kuću koju je kupio više ne može otplaćivati. Dok premeće papire svoje jedine nekretnine tresu mu se ruke. Prije nekoliko godina sudjelovao je u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom i pobjegao s mjesta nesreće. Uhićen je i odslužio je godinu dana zatvorske kazne. Trenutno je na uvjetnoj slobodi, ali je iza rešetaka završila supruga koja je počela prosjačiti kad je završio u zatvoru jer nije imala čime prehraniti djecu. U velikoj kući atmosfera je teška, djeca su tiha, a Alija ne zna što bi. Preklinjao je, kaže, socijalnu radnicu da mu pomogne suprugu vratiti kući, neuspješno. 'Pijem apaurine, noću ne spavam, neka mene vrate u zatvor, djeci treba majka, a socijalna radnica mi neće pomoći. Kaže, imaš bolju kuću nego ja. Pa ne mogu ih hraniti zidovima', zaključuje Alija.
U Gornjem Hrašćanu na ulici nigdje nikoga. U školi atmosfera je živahna, predškolci iz oba naselja zajedno stječu prva znanja u lijepo uređenoj učionici. Nemaju jednake uvjete života, ali svi oni imaju pravo na priliku da u 'veliku' školu krenu s jednakih startnih pozicija. Božena Dogša, ravnateljica Osnovne škole dr. Ivan Novak u Macincu, pod koju spada i područni odjel u Gornjem Hrašćanu, kao i predškolci, kaže da su zadovoljni jer se konačno mogu baviti onime zbog čega su ovdje, obrazovanjem. Taj posao im nitko ne smije pokvariti.
Nema komentara:
Objavi komentar