ČEŽNJO MOJA
Veid 20.12. 2013.
Kakvo je čudo čeznuti,
za nekim dalekim,
nedostižnim.
Kao dijete
kad igračku jako želi.
A ja te želim tako,
kao kad cvijeće
pobrati svo želim,
Semiramidi pokrasti.
Nije čudo voljeti,
mrijeti za dalekim,
nedostižnim,
razumno je.
A znaš li,
koliko čeznem,
i kad si pored mene,
tu na dohvat taštini,
ljubavi moje.
I okrećem se,
trenutak svaki,
uvjeriti se želim,
da si tu.
Ne udalji se,
blizinom me ugrij,
zaštiti, smiri.
Jer ova duša,
gori brz tebe.
Barem se nasmij,
vaznu razbij,
dok te ne gledam.
Uvjeri me da si tu.
Ne mogu ti ja,
trena bez tebe,
i poslije skorog zagrljaja.
Prođi pored mene,
zatalasaj zrak,koji gori,
od blizine naše.
Ne mogu ti ja čekati,
trenutak do sljedećeg zagrljaja.
Ne mogu, pa ubij me,
Nema komentara:
Objavi komentar