Brankica Bošnjak
NE VOLIM TE DO DUBOKO U NOĆ
vidiš li što ti želim pokazati
lice bez očiju
sinonim ne(za)dovoljne podsvijesti
sivo bezimeno
ja
rukama dotičem strah na obrazima
iz kože izraslu puzavicu
sklanjam iza uha
od vlage ili možda glave
trune(m)
dobro da ne vidim
taj pogled vuka
i ne čujem šum mora kad školjka nasloni uvo
na balerinu
što rasipa tintu dok pleše
izgledam kao starac koji zavezanih očiju okreće kormilo
broda
uvijek u suprotnom smijeru
ili žena što s(i)jedi
s maskom u ruci koja liči na njeno lice
ne liči
isto je ja
samo je maska nasmijana
po meni gmižu pacovi
nisam sigurna jesu li iznad ili ispod kože
pretvaram se u biće koje nosi ram oko glave
mogu se objesiti
gdej god želim na tapeti
kao ukras
možda i nisam pjesnik
ali lopov sigurno nisam
ne možeš reći da sam ti ukrala riječ
petvorio si se u žabu prinče
samo ti kruna pokazuje da si to bio ti
u inat se penješ na planinu samo s jedne strane
one zaleđene
ne voliš svijet i on tebe ne voli
u meni jenjava ljutnja slušajući zvukove
uličnih čistača
svirac se negdje pod krovom (o)čuje
na betonu
cvokoće ptica ljudske bahatosti u njegovim grudima
za male pare
i nemoj si umišljati
nisi mene povrijedio ti
sama sam si bilo prerezala
da iz njega izađe težina ljudske pakosti
Brankica Bošnjak
Nema komentara:
Objavi komentar