MJESEČEVA TAJNA
Rasprsala se tišina,
tražeći odgovor
iza sjene postojanja.
Leptiri
prelećuju staze postojanja
i ne broje godine-već uzdisaje
u naličju osedalog pjesnika ...
dok Mjesečina
sva u boji
prolećnih polja,
uzdahom dodiruje
pero zalutalog konjanika.
Ne umori se pjesnik
čekajuci pir vjetrova,
već ...
to se kas sa daljine čuje,
kako grabi uzdah munje,
dok sa daljine ...
Mjesecina - OPLAKUJE ZORE !
Nema komentara:
Objavi komentar