Admir Džibrić
PONOĆNO SUNCE - DŽIBRIĆ ADMIR - Kad zamagli noć...
blagi smo povjetarac lebdimo... i daleke azurne obale mora su blizu I ulice
polete Koliko je lijep svijet Koji je kamen naš Znamo svi su Nit rijeka uzvodno
ne teče Nestanu tuge crni zastori Bezgranična moć venama poteče Plima smo i
oseka mazimo se nježno Talasi do najmanje pore kostiju stignu dodirujemo
vrhove... i planine ledene gore topimo Mogu da mašem rukama koliko god hoću:
Znam, zahvatit ću nas ! Moje tijelo odije se tobom kao ponoćno sunce iz dubine
noći dok ne izroni jutro stvarnost našeg vremena.
Nema komentara:
Objavi komentar